NJegova priča intrigirala je mnoge, a razlog za njegov način života bio je emotivni slom koji je pretrpeo u mladosti. Nakon toga, odlučio je da živi kao nomad, izbegavajući kontakt s ljudima, ali s vodom i sapunom.

Hadži je živeo u iranskoj provinciji Fars, u izolaciji i ekstremnim nehigijenskim uslovima. Jeo je leševe životinja i pio vodu iz prljavih lokvi. Takođe je bio poznat po pušenju cevi napunjenih životinjskim izmetom.

Iako su meštani često pokušavali da ga nagovore da se okupa, on je to uporno odbijao, verujući da kupanje moglo da ga ubije.

Iako je izbegavao osnovnu higijenu, testiranja su pokazala da je bio u relativno dobrom zdravstvenom stanju. Naučnici su otkrili da je imao samo infekciju parazitom trihinelom, ali nije pokazivao ozbiljne simptome.

 

 

NJegov dug život izazvao je interesovanje među stručnjacima, jer su mnogi očekivali da bi njegov način života doveo do težih zdravstvenih problema.

Tamnu boju njegove kože koju je većina ljudi smatralo prljavštinom zapravo je bila pepeo. Amou je stavljao glavu u vatru da bi spalio kosu, jer nije imao poverenja da ga neko šiša.

Ironično, Hadži je preminuo 23. oktobra 2022. godine u 94. ili 95. godini, samo nekoliko meseci nakon što su ga seljani konačno nagovorili da se okupa.

 

 

Ubrzo nakon toga, njegovo zdravlje se pogoršalo, što je samo učvrstilo njegovo uverenje da je prljavština bila njegov zaštitni omotač.

BONUS VIDEO:

zena.blic.rs