Vedrana Rudan u svojoj najnovijoj kolumni pod naslovom "Jesmo li ljudsko smeće?", objavljenoj na njenom zvaničnom sajtu, beskompromisno se obračunava s aktuelnim dešavanjima u Gazi, osudom sveta i, posebno, tišinom građana Hrvatske.
Žrtve su postale krvnici
Kroz lični i politički naboj, Rudanova se dotiče genocida, ćutanja sveta i odgovornosti pojedinca, ne štedeći nikoga – ni Izrael, ni Zapad, ni one koji ćute.
Ona ukazuje na licemerje međunarodne zajednice, kao i na opasnost poistovećivanja svih Jevreja sa zločinima koje čine izraelski ekstremni političari. Rudanova citira i poznate jevrejske intelektualce, poput Monija Ovadie i Gideona Levija, koji jasno razlikuju cioniste od Jevreja i upozoravaju na porast fašizma pod plaštom odbrane države.
Foto: Shutterstock
"Neverovatno je nama koji smo odrasli na gledanju filmova o holokaustu i iščitavanju "Dnevnika Ane Frank" da su potomci Hitlerovih žrtava postali gori od esesovaca, ali činjenica jeste da se to dogodilo. Kolju dečicu, izgladnjuju nesrećne ljude, ubijaju ih nemilice, planiraju konačno rešenje, žele Gazu da pretvore u ‘oazu’."
"Daj čoveku moć, lovu, oružje, daj mu gladnog, nemoćnog protivnika koji ima nešto što želi da mu otme i videćeš kako se preko noći nekad žrtva pretvara u zločinca koji je u stanju da raščereči bebu u ime ‘pravde’."
Pročitajte još
Gaza gori, Hrvatska se češlja
U posebnom delu kolumne, Rudan se osvrće na Hrvatsku, izražavajući razočaranje zbog potpune apatije nacije. Dok se svet buni, u Hrvatskoj gotovo niko ne reaguje. Pominje jedino reditelja Nenada Puhovskog i glumca Leona Lučeva kao usamljene glasove razuma.
Foto: Jutjub printskrin/Nedeljom u 2/ATA images/M. Stanisavljević
Kritikuje premijera Andreja Plenkovića zbog političke servilnosti i potpunog izostanka empatije, a građanima poručuje da se "valjaju u vlastitim g*vnima, jer im je tu toplo i sigurno".
Rudanova se ne zaustavlja na analizi društva – ona poziva na buđenje. NJena poruka je jasna i brutalna: pogledajte sopstvenu decu i zamislite da nestanu u trenu, kao što nestaju palestinska.
Jer ćutanje, piše ona, nije neutralnost – ono je saučesništvo. I koliko god njene reči bile grube, pitanje koje ostavlja čitaocu odzvanja dugo nakon čitanja: "Gde ste bili dok su cionisti klali u ime svoje pohlepe i zloće?"