On je bio i dobar prijatelj cara Dušana. Prvi put ga izvori spominju kada je sačekao Jovana Kantakuzina koji je krenuo da pregovara sa tad kraljem Dušanom oko napada na vizantijske teritorije. Prilikom Dušanovog osvajanja Tesalije i Epira, Jovan Oliver se veoma istakao kao izvanredan vojskovođa. Važio je za jednog od najlepših Srba i navodno je bio fatalan zbog svoje visine, brade i kose.
Jovan Oliver je bio oženjen Marom (Anom Marijom) sa kojom je imao sedmoro dece, ali su svi oni u trenutku njegove smrti bili maloletni, tako da su njegovi posedi razdeljeni između susednih srpskih velikaša Mrnjavčevića i Dejanovića.
Bio je sin vlastelina Grčina koji je imao posede negde u kraljevini Srbiji. Nije poznato kako se Oliver uzdigao među veliku gospodu srpsku, ali je za to najverovatnije imao da zahvali svojim vojnim sposobnostima pošto se u istorijskim izvorima prvi put pominje sa titulom velikog vojvode, koja nije bila nasledna i nosile su je vojskovođe.
Zbog zasluga u Dušanovim osvajanjima, nagrađen je titulom sevastokratora, da bi najverovatnije prilikom proglašenja Carstva u Skoplju na Uskrs 16. aprila 1346. sa delom srpske vlastele uzdignut na nivo despota, iako se sa tom titulom pominje u izvorima tek 1349. Tom prilikom mu je dozvoljeno i da kuje sopstveni novac, što dovoljno govori o snazi njegovog položaja u Carstvu. Međutim, on je i pored toga ostao veran saradnik Dušana Silnog o čemu svedoče i freske u Oliverovoj zadužbini manastiru Lesnovo kod Zletova.
Pročitajte još
- Zanimljivost kod manastira je i to što je posvećen arhangelu Mihailu, kao i manastir koji je podigao car Dušan kod Prizrena. Jovan Oliver je godinu dana živeo duže od cara Dušana (do 1356. godine), nije poznato kako je preminuo, ali je sahranjen u svojoj zadužbini - navodi istoričarka Nevena Kovačević.
(Blic žena)