Izvor:Foto: V. Kadić

Ćirilicu nam čupaju iz srca

Izvor: Veliša Kadić

26.07.2025.

12:00

ŠTA JE predstavljala ćirilica za Srbe i srpsku istoriju kroz vekove, i šta bi trebalo da znači i danas (ako joj shvatamo značaj) govore kako oni koji su radili na njenom potiskivanju i(li) uništavanju, kao simbolu srpstva i pokazatelju bogatog istorijskog nasleđa, tako i oni koji su je branili.

Zabranjivali su je oni koji su znali da je to "srpsko pismo" (mnogo je primera kroz istoriju pre Prvog svetskog rata), potom su je zabranjivali okupatori na ovim prostorima: austrougari, osvajači za vreme Drugog svetskog rata.

Austrougari su, između ostalog, za vreme okupacije Srbije i Crne Gore poskidali sve table sa ćiriličnim pismom, zabranili štampu i knjige na ćirilici. I tako redom. Potom je komunizam počeo sa potiskivanjem ćirilice, što je išlo tiše, ali još upornije. Hrvati su u poslednjem ratu u svojim bibliotekama spalili nemerljivo mnogo knjiga pisanih ćirilicom. I tako redom.

BloombergAdria.com

Da nije tako važna za identitet, pokazatelj kontinuiteta i utemeljenosti, ne bi se mnogi na nju tako okomili. To je dovedeno do apsurda u poslednje vreme u Crnoj Gori, ćirilica se izgubila sa naših ulica, medija, sajtova..., a pokušalo se da se lagano iseli iz srca. Naša deca se u školama upoznaju sa ćirilicom, potom im se nametne latinica i njom počinju da se služe. Time ih odvojimo od hiljadugodišnje istorije Crne Gore, koja je ćirilična.

Stojanović: "Našoj deci se u školama nametne latinica i njom počinju da se služe"

Ovo u razgovoru za "Novosti" kaže predsednica Matice srpske-Društvo članova u Crnoj Gori, lingvista, prof.dr Jelica Stojanović koja pozitivno reaguje na sugestiju da postoje i druga pisma na kojima je pisan srpski jezik.

NJegoševi stihovi za večnost

Ćirilica se zvala srpskim imenom i za vreme svetorodne loze Petrovića.

- Svima su poznati NJegoševi stihovi (u posveti na knjizi Vukova Danica iz 1826. godine): "Srpski pišem i zborim,/svakom gromko govorim:/narodnost mi srbinska,/um i duša slavjanska".

- Svakako. Tu su glagoljica, arabica, latinica i mi se srpskog jezika, bilo kojim pismom da je pisan ne možemo, ne trebamo i ne smemo odreći. Znamo da je štokavski istorijski, naučno-srpski jezik, ma koliko ga danas neki prisvajali i preimenovali.

Srpska ćirilica je jedno i jedinstveno pismo koje se zove imenom svog jezika.

- Nema na svetu primera da je za ime jezika (srpski) tako imenom vezano i ime pisma kao što je povezano ime srpskog jezika i srpskog pisma (ćirilice). Istorija srpskog pisma vezana je za pojavu slova koje jedino ima srpski jezik, a to je slovo -ć. Nema ni jednog slovenskog (ni svetskog) jezika da ima ovo slovo, osim srpskog. I ono je znak srpskog jezika. Imaju ga i Miroslavljevo jevanđelje (Hum), i Povelja Kulina bana (Bosna) i Hilandarska povelja Stefana Nemanje (Raška), sve srpski spomenici do kraja 12. veka. Lep pokazatelj jedinstva prostora srpskog jezika. A ovo slovo u svojoj osnovi ima i krst, i crkvu! I utkano je u nazivu ćirilica! Za pismo koje ima ovo slovo kroz istoriju se uvek vezivalo srpsko ime.

BloombergAdria.com

Kao što iz brojnih svedočanstava vidimo, ovo viševekovno pismo srpskog jezika i imenovano je kao srpsko, na širokom prostoru i od strane raznih autora, nacija.

- Pametnome dosta! Drugo je sve naknadna pamet, zasnovana na falsifikatima i pokušajima uništenja istorijskih činjenica i istine, pokušaja oduzimanja od srpskog nasleđa, jer je veliko i veličanstveno.

Prema podacima koje su 2011. godine sakupili studenti Studijskog programa za srpski jezik i književnost po raznim gradovima Crne Gore, oko 95 odsto naziva raznog tipa ispisano je latinicom (manje od 80 odsto u Beranama, oko 90 odsto u Pljevljima, do 98 odsto na primorju...). Sve što je bilo u domenu vlasti, njihovih institucija, bilo je samo na latinici. Situacija se blago promenila u poslednje vreme. I pored potpune latinizacije Crne Gore, prvi put u istoriji pojavio se naziv "crnogorska ćirilica". Termin je, naravno, izmišljen, ispolitizovan, nenaučan, bez bilo kakvog pokrića: i što se istorijskog imenovanja tiče i što se tiče sadržaja. Nego, falsifikati i neistine svojina su montenegrinskog projekta, tako da tu više ništa ne može začuditi.

Apsurd

NE postoji ustav u svetu gde jezik u službenoj upotrebi nije i službeni jezik. Pogotovo ako je istorijski i većinski, kao što je srpski jezik u Crnoj Gori. Postoje slučajevi, npr. Vatikan gde službeni jezik (latinski) je dobio simboličnu ulogu, da bude službeni, ali nije u službenoj upotrebi. Mišljenja sam da bi ovakva situacija u Crnoj Gori mogla i morala pasti na Ustavnom sudu i da na tome treba raditi, pravde, ustavnosti i istinitosti radi, poručuje prof. Stojanović.

  • Ćirilica je istorijsko pismo svih prostora koje su danas u sastavu Crne Gore.

- Tako je. Miroslavljevo jevanđelje, Natpis kneza Miroslava, Ktitorsko-nadgrobni natpis župana Prvoslava, Morački natpis, Ilovička krmčija, Natpis zetskog episkopa Neofita... S obzirom da je izraz srpskog jezika i srpskog naroda, te otuda u velikom broju istorijskih dokumenata nazivana "srpskim pismom", smetala je projekciji nove Crne Gore (Montenegra) i u njoj novog čoveka, te se našla na udaru u Crnoj Gori. Crna Gora je skoro potpuno latinizovana, iako su čak i prema Ustavu ravnopravne ćirilica i latinica. A na prvom mestu stoji - ćirilica.

"Prvi put u istoriji pojavio se naziv "crnogorska ćirilica", termin je, naravno - izmišljen"

  • Ćirilica se kroz istoriju na prostorima dokle je dopirao uticaj srpskog jezika i, preko njega,često nazivala srpsko pismo.

- I nikad drugačije! To je uobičajen naziv na štokavskom području, a i u okruženju, ukoliko se pismo imenovalo (i time naziv precizirao, u odnosu na, npr., rusku, bugarsku... ćirilicu, odnosno ćirilicu nekog drugog jezika). Za to imamo sakupljenih i objavljenih blizu sto primera (sa prostora Raške, Zete, Boke, Huma, Bosne, Dubrovnika, Slavonije, Cavtata, Zadra, na mletačkom, austrijskom, turskomdvoru, te u Vatikanu, u zapisima Engleza, Francuza). Dakle, ćirilica se imenuje jedino kao srpsko pismo, a štampa kao srpski karakteri.

BloombergAdria.com

  • Ipak, sledili su celi projekti sračunati na uništavanju ćirilice.

- Devetnaesti i početak 20. veka je, više od svih vekova ranije, obeležen mnogim pokušajima zabrane upotrebe "srpske ćirilice". Javne zabrane najčešće su davale suprotne rezultate od očekivanih i zadatih. Budile su svest o značaju i vrednosti ćirilice i vezanosti za nju, te dovodile do snažnih otpora sa težnjom da se sačuva i odbrani ovo pismo, tako da, osim za kratko, nesu donosile rezultate. Naprotiv!

Veliša Kadić

BloombergAdria.com