Izvor:Foto: Profimedia, Vikipedia/javno vlasništvo

OKOSNICA NAPADA NA IRAN Rakete korišćene tokom NATO agresije

Izvor: Nportal

28.02.2026.

11:11

U AKTUELNOJ agresiji na Iran, rakete Tomahavk čine okosnicu američke vatrene moći sa mora. Prema procenama vojnih analitičara, prikupljena flota u regionu ima kapacitet da ispali preko 600 raketa Tomahavk u jednom talasu. Rakete su raspoređene na najmanje 13 do 17 ratnih brodova (uglavnom razaračima i krstaricama klase Arli Berk) i na nuklearnim podmornicama koje prate udarne grupe nosača aviona.

Ove rakete imaju domet od oko 1.600 kilometara i nose konvencionalne bojeve glave od 450 kg. To im omogućava da precizno pogode ciljeve duboko unutar iranske teritorije, a da pritom ne ugroze pilote.

U slučaju napada, Tomahavci bi se koristili za uništavanje sistema protivvazdušne odbrane kako bi se „otvorila vrata“ za borbene avione, komandne centre i infrastrukturu Iranske revolucionarne garde (IRGC), nadzemne delove nuklearnih postrojenja (iako SAD koriste bombardere B-2 i bombe za razaranje bunkera za duboko zakopane bunkere).

U prethodnim napadima, u junu 2025. godine, SAD su već koristile podmornice za lansiranje oko 30 Tomahavka na određene lokacije kao što su nuklearna postrojenja u Natanzu i Isfahanu.

Tomahavk je glavna američka strateška vođena raketa za male visine, koja se može lansirati sa ratnih brodova ili podmornica za napad na ciljeve na kopnu. Leti na malim visinama kako bi pogodila fiksne ciljeve, kao što su komunikacioni i položaji protivvazdušne odbrane, u okruženjima visokog rizika gde letelice sa posadom mogu biti ranjive na rakete zemlja-vazduh, prenosi Večernji.

BloombergAdria.com

 

Tomahavk je bespilotno oružje dugog dometa sa tačnošću od oko 5 metara. Raketa dugačka 5,6 metara može da se kreće brzinom do 885 kilometara na sat.

Tomahavci se lansiraju vertikalno sa brodova, ali se mogu lansirati i horizontalno iz torpednih cevi na podmornicama za napad ili sa spoljnih lansera pričvršćenih za trup podmornice.

Raketa se pokreće čvrstim gorivom tokom faze lansiranja. Zatim je pokreće turboventilatorski motor koji ne emituje mnogo toplote, što otežava detekciju infracrvenog zračenja. Takođe može da izbegne detekciju radarom jer ima mali poprečni presek i radi na malim visinama. Kada stigne do kopna, Tomahavk koristi inercijalno i terensko podudaranje (TERCOM radarsko navođenje), u kojem se mapa sačuvana u računaru rakete kontinuirano upoređuje sa stvarnim terenom kako bi se locirao položaj rakete u odnosu na cilj.

Slično tome, cilj se identifikuje na osnovu sačuvane slike.

Dok TERCOM skenira pejzaž, raketa Tomahavk je sposobna da se okreće i skreće poput borbenog aviona koji izbegava radar, leteći iznad pejzaža na visini od samo 30 do 90 metara.

BloombergAdria.com

 

Tokom početnih salvi regionalnog napada, vojno planiranje zahteva upotrebu Tomahavka sa mora kako bi se kompromitovale i suzbile neprijateljske vazdušne operacije i odbrana. Tomahavci se mogu prenameniti u letu, eventualno kružeći neko vreme pre nego što njihovi ljudski operateri odaberu drugu metu za napad. Tomahavci takođe mogu koristiti svoje kamere za prenos podataka o proceni štete u borbi vojnim analitičarima.

Rakete Tomahavk, lansirane sa podmornica, ušle su u upotrebu 1983. godine sa konvencionalnim (tj. nenuklearnim) varijantama raketa za napad na kopno i protivbrodskih raketa, kao i raketom za napad na kopno koja nosi nuklearnu bojevu glavu. Nuklearna varijanta je od tada povučena iz upotrebe, a dodata je varijanta kasetnih bombi za napad na kopno. Tokom Persijskog zalivskog rata 1991. godine, Tomahavci su instalirani na površinskim brodovima.

BloombergAdria.com

 

Rakete Tomahavk su prvi put upotrebljene 1991. godine tokom Zalivskog rata kao deo operacije „Pustinjska oluja“, gde su uništile utvrđene ciljeve (kao što su položaji raketa zemlja-vazduh, komandni i kontrolni centri, iračka predsednička palata u Bagdadu i elektrane). Zalivski rat je takođe bio svedok prvog koordinisanog napada Tomahavka i letelica sa posadom u istoriji. Tomahavci su potom intenzivno korišćeni u Iraku za sprovođenje operacija „zone zabrane leta“ početkom 1990-ih i tokom rata u Iraku (2003–2011). Takođe su korišćene u Bosni (1995), Libiji (1996. i 2011), Sudanu (1998), Jemenu (2009) i Avganistanu (1998. i tokom rata u Avganistanu, koji je počeo 2001. godine).

Glavne operacije i lokacije upotrebe uključuju: 

BloombergAdria.com

 
  • Avganistan : Korišćeni su 1998. godine za napade na kampove Al Kaide i intenzivno od 2001. godine kao deo rata u Avganistanu.
  • Libija: Korišćeni su 1996. i ponovo 2011. tokom operacije „Odiseja zora“ za uništavanje sistema protivvazdušne odbrane.
  • Sirija: SAD su lansirale 59 Tomahavka na vazduhoplovnu bazu Šajrat 2017. godine kao odgovor na hemijski napad, a korišćeni su i protiv meta ISIS-a.
  • Jemen: Korišćeni su za napade na položaje Al Kaide (2009) i više puta protiv pobunjenika Huta (2014, 2016, 2024).
  • Sudan: Napadi na navodnu fabriku hemijskog oružja 1998. godine.
  • Somalija: Koristi se u operacijama protiv militantnih grupa.
  • Iran: Prema nedavnim izveštajima, modernizovane verzije su korišćene u operacijama 2025. godine.

Ukupno je do danas u borbenim operacijama ispaljeno više od 2.350 ovih raketa.

Podsetimo, nedavno je ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski tražio od američkog kolege Donalda Trampa da mu isporuči rakete Tomahavk, što je ovaj odbio.

BloombergAdria.com

 

Generalni sekretar NATO Mark Rute podržao je takvu odluku predsednika Sjedinjenih Američkih Država, ocenivši da je Tramp "potpuno u pravu" zbog složenosti i dugotrajnosti obuke potrebne za korišćenje tog oružja.

Tramp je novinarima u Ovalnom kabinetu istakao da su neophodne godine intenzivne obuke da bi se savladalo rukovanje "tomahavkom", zbog njegove kompleksnosti i preciznosti, preneo je Hil.

- Mi znamo kako da ga koristimo, ali nećemo učiti druge, jer je to previše daleko u budućnosti - rekao je on.

BONUS VIDEO: