Izvor:Foto: Milena Anđela
Od čega je bolovala Vedrana: Redak rak, ovo su simptomi
18.08.2026.
12:33
Smrt Vedrane Rudan potresla je region i skrenula pažnju na opaki kolangiokarcinom, redak rak žučnih kanalića koji se često otkrije prekasno.
Vedrana Rudan je preminula u 76. godini nakon borbe s retkim i agresivnim karcinomom, bolešću koju je i sama, u svom stilu, javno obznanila u maju 2024. godine. Reč je o kolangiokarcinomu, odnosno raku žučnih kanalića, podmukloj bolesti koja se zbog nespecifičnih simptoma često otkriva prekasno.
NJen odlazak, simbolično najavljen porukom „Vedrana je otišla u područje bez signala“, ponovo je skrenuo pažnju na ovu tešku dijagnozu.
Šta je kolangiokarcinom?
Kolangiokarcinom je zloćudni tumor koji nastaje u ćeliji žučnih kanalića, zamršene mreže tankih cevi koje povezuju jetru sa žučnom kesom i tankim crevom. NJihova ključna uloga je prenos žuči, digestivne tečnosti neophodne za razgradnju masti. Kada počnu nekontrolisano da se umnožavaju, ćelije u tim kanalićima formiraju tumor. Zavisno od lokacije, lekari razlikuju tri glavna tipa:
- Intrahepatični: Razvija se u sitnim žučnim kanalićima unutar same jetre.
- Ekstrahepatični (dva oblika izvan jetre):
Bolest se smatra izrazito agresivnom, a najveći izazov predstavlja činjenica da se većinom dijagnostikuje tek u uznapredovalom stadijumu, kad se već proširila na okolne strukture i organe, što drastično smanjuje mogućnosti uspešnog lečenja.
Podmukli simptomi koji se lako ignorišu
Jedan od glavnih razloga zašto kolangiokarcinom ima tako lošu prognozu jeste nedostatak jasnih ranih simptoma. Bolest je često tiha i neprimetna sve dok tumor ne naraste dovoljno da fizički blokira protok žuči. Kada se znaci napokon pojave, često su nespecifični i mogu se pripisati drugim, manje opasnim stanjima:
Žutica: Žutilo kože i be doočnjača zbog nakupljanja bilirubina u krvi; uzrokuje tamnu boju urina i vrlo svetlu, glinastu stolicu.
Intenzivan svrabež kože: Posledica nakupljanja žučnih soli po čitavom telu.
Ostali znaci: Tupa bol u gornjem desnom delu stomaka (ispod rebara), neobjašnjiv gubitak telesne težine bez dijete, hronični umor, gubitak apetita, povremena povišena temperatura i noćno znojenje.
Faktori rizika: Ko je najugroženiji?
Iako tačan uzrok nastanka kolangiokarcinoma nije u potpunosti jasan, poznato je da hronična upala žučnih kanalića igra ključnu ulogu:
- Starije životno doba: Bolest se najčešće javlja kod osoba starijih od 50 godina.
- Hronične bolesti jetre i žučnih puteva: Primarni sklerozirajući kolangitis, ciroza jetre, hepatitis i urođene anomalije žučnih kanalića.
- Navike i druga oboljenja: Pušenje i hronična stanja poput dijabetesa tipa 1 i 2.
- Parazitske infekcije: U jugoistočnoj Aziji, infekcija parazitom jetrenim metiljem (preko sirove ribe) jedan je od vodećih uzroka.
Male šanse za izlečenje
Prognoza za obolele od raka žučnih kanalića uveliko zavisi od stadijuma u kom je bolest otkrivena, a te brojke su, nažalost, često poražavajuće. Prema podacima američkog Nacionalnog instituta za rak, petogodišnje relativne stope preživljavanja jasno pokazuju koliko je ova bolest smrtonosna. Za rak koji se razvio unutar jetre, odnosno intrahepatični oblik, stopa preživljavanja za lokalizovanu bolest iznosi 25 posto, ali ako se proširio regionalno, ona pada na svega 12 posto, dok kod udaljenih metastaza iznosi tek 3 posto. Sa druge strane, za rak izvan jetre, to jest ekstrahepatični oblik, brojke su veoma slične i kreću se od 19 posto za lokalizovanu bolest do samo 2 posto u metastatskoj fazi.
Jedina metoda koja nudi mogućnost izlečenja jeste hirurško uklanjanje tumora, međutim, zbog kasne dijagnoze samo je mali broj pacijenata uopšte kandidat za operaciju.
O tome je pisala i sama Vedrana Rudan, istakavši kako je njen rak izuzetno redak i da tek pet posto srećnika dobije priliku da bude operisano, svrstavajući i sebe među njih.
„Moj je rak j****o redak, zove se rak žučnih kanalića, čini mi se. Samo pet posto srećnika može da se operiše. Ta sam.”
Za većinu pacijenata čiji tumor ne može da se operiše, lečenje se svodi na hemioterapiju i radioterapiju sa ciljem usporavanja bolesti i ublažavanja simptoma, uz novije metode poput ciljane i imunoterapije. Često se primenjuju i palijativni postupci, poput postavljanja stentova za drenažu žuči, kako bi se smanjila žutica i poboljšao kvalitet života.