Izvor:Foto: Profimedia
AMERIKA PRETILA: Danska prodala ostrva za 630 miliona
23.01.2026.
12:33
Danska prodala arhipelag u Karibima SAD 1917, Danska Zapadnoindijska ostrva (Danski Antili) postala Američka Devičanska ostrva, sve to ima veze i sa Grenlandom
Američki predsednik Donald Tramp je pretio da će uvesti carine evropskim saveznicima koji se protive njegovom cilju da preuzme Grenland, da bi potom na Svetskom ekonomskom forumu u Davosu rekao da od toga odustaje, kao i da neće preuzeti arktičko ostrvo "silom" jer je ustanovljen "okvir budućeg sporazuma".
Tramp insistira da je njegovoj zemlji potreban Grenland zbog nacionalne bezbednosti i nije isključio upotrebu vojne sile da bi ga preuzeo.
NJegove zahteve odbili su lideri Grenlanda i Danske, čije je ovo ostrvo poluautonomna teritorija.
Ali iako je američki ekspanzionizam ponovo uzeo maha pod Trampom, ideja da Amerika kontroliše dansku teritoriju potekla je mnogo pre aktuelnog predsednika.
BBC navodi da je pre više od 100 godina, Vašington je zaključio kupovinu grupe karipskih ostrva od Danske - daleko od arktičke hladnoće Grenlanda.
Ovo je priča o tome kako su Danska Zapadnoindijska ostrva (Danski Antili) postala Američka Devičanska ostrva i kako je oslabljena evropska sila ustupila deo prekomorske teritorije novoj sili toga vremena.
Šta su Američka Devičanska ostrva?
Američka Devičanska ostrva, blizu Britanskih Devičanskih ostrva, ali odvojena od njih, američka su teritorija u Karibima, istočno od Portorika.
Sa 83.000 stanovnika, sastoji se od glavnih ostrva Sent DŽon, Sent Tomas i Sent Kroj, kao i više od 40 ostrvaca i niskih peščanih sprudova.
Iako su većina stanovnika ostrva američki državljani, teritorija nije u potpunosti integrisana u vašingtonski politički i pravni okvir.
Stanovnici, stoga, ne mogu da glasaju na predsedničkim izborima ukoliko se ne presele u državu i za njih važe samo odabrani delovi američkog Ustava.
Većina stanovnika na ostrvima korene vuku još od porobljenih Afrikanaca, koji su bili silom dovedeni u region tokom transatlantske trgovine robljem da bi radili na plantažama šećera.
Zašto su Američka Devičanska ostrva pripadala Danskoj?
Vekovima su ostrva bila danska kolonija poznata kao Danska Zapadnoindijska ostrva.
Tokom 16. i 17. veka, Španija, Engleska, Francuska i Holandija povremeno su osporavale kontrolu nad ovim ostrvima, u oblasti koju su pirati sa Kariba često koristili kao utočište.
Danska je 1684. godine preuzela kontrolu nad Sent DŽonom i uspostavila suverenitet nad njim.
Nedugo pre toga, isto je uradila sa Sent Tomasom.
Danska je potom počela da gradi veće plantaže šećera na ostrvima, iskorišćavajući porobljene Afrikance koje su na ostrva dovodili evropski trgovci.
Zašto je Amerika bila zainteresovana za ova ostrva?
U drugoj polovini 19. veka, stvari su počele da se menjaju.
Danska je gledala kako slabi njena sila na svetskoj sceni, u isto vreme kako je Amerika počela da izlazi iz Građanskog rata.
Nedugo pre toga, isto je uradila sa Sent Tomasom.
Potom je administracija predsednika Endrua DŽonsona poželela da proširi američki uticaj, istovremeno eliminišući evropski uticaj na kontinentu.
NJegov državni sekretar Vilijam Henri Sjuard bacio je oko na Danska Zapadnoindijska ostrva u sklopu njegovog plana za mirno širenje teritorije.
Luka na Sent Tomasu bila je od posebnog značaja za američke stratege, delom zato što je doživljena kao idealna baza za kontrolu nad Karibima.
Istovremeno, cena šećera je počela da opada i Danska je počela da zastupa stav da su joj ova ostrva više na teretu nego što od njih ima koristi.
Potom je administracija predsednika Endrua DŽonsona poželela da proširi američki uticaj, istovremeno eliminišući evropski uticaj na kontinentu.
NJegov državni sekretar Vilijam Henri Sjuard bacio je oko na Danska Zapadnoindijska ostrva u sklopu njegovog plana za mirno širenje teritorije.
Luka na Sent Tomasu bila je od posebnog značaja za američke stratege, delom zato što je doživljena kao idealna baza za kontrolu nad Karibima.
Istovremeno, cena šećera je počela da opada i Danska je počela da zastupa stav da su joj ova ostrva više na teretu nego što od njih ima koristi.
To je dovelo do toga da dve vlade počnu da pregovaraju o mogućoj prodaji ostrva i 1867. godine one su potpisale sporazum da će ih SAD preuzeti u zamenu za zlato u vrednosti od 7,5 miliona dolara, što je iznosilo 164 miliona današnjih dolara.
Ta transakcija, međutim, nije bila realizovana.
Samo godinu dana kasnije, Vašington jeste uspeo da proširi uticaj drugde, jer je finalizovao kupovinu Aljaske od Ruskog carstva za oko sedam miliona dolara.
Bila je to Sjuardova kocka koja je dovela do brojnih kritika, pa čak i podsmeha, od onih u SAD koji su smatrali da je to puka smrznuta zemlja bez bilo kakve ekonomske ili strateške važnosti.
Kontroverza koja je pratila kupovinu Aljaske dovela je do toga da američki Kongres na kraju ne ratifikuje sporazum za kupovinu Danskih Zapadnoindijskih ostrva.
Prvi svetski rat i kupovina Američkih Devičanskih ostrva
Kupovina nije pokušavana ponovo skoro pola veka.
Tek su po izbijanju Prvog svetskog rata i pretnje da Nemačka zauzme strateški dobro pozicionirana ostrva od Danske izgledi konačno počeli da naginju u korist SAD.
Evropa se iznurivala u dugom rovovskom ratu, a saveznici su žudeli za ulaskom Amerike u rat na njihovoj strani kako bi pobedili Nemačku i ostatak Centralnih sila.
Tadašnji predsednik Vudro Vilson nije uspeo da pridobije Kongres ili opštu javnost u vezi sa ulaskom u sukob.
Ali sve veća strepnja od napada nemačkih podmornica, koje su ulivale strah i trepet na američke trgovačke i putničke brodove, promeniće taj diskurs.
Potapanje Luzitanije 1915. godine, putničkog linijskog broda pogođenog sa nemačke podmornice uz irsku obali sa gubitkom 1.200 života, samo je pojačalo napetost, prema američkom Stejt departmentu.
Astrid Andersen, više istraživačica Danskog instituta za međunarodne studije, objašnjava da zato što je Danska bila neutralna tokom rata, „Vašington se plašio da bi Nemačka mogla da izvrši invaziju na nju i preuzme kontrolu nad ostrvima i lukom na Sent Tomasu.“
Da su ta ostrva pala u nemačke ruke, mogla su da postanu savršena baza iz koje bi podmornice mogle da pokreću napade na brodove ili čak američku teritoriju.
Izgradnja Panamskog kanala 1914. godine takođe je pojačala američko interesovanje za region, jer bi kontrola nad ostrvima pružila garancije bezbednosti stotinama brodova koji prolaze plovnim putevima svake godine.