Izvor:Foto: N. Skenderija, ATA images

"Svekar je hteo da ide u socijalno da mi oduzme decu"

Izvor: Nportal

15.09.2024.

14:01

VERICA Rakočević može da se pohvali impozantnom karijerom, a njeni počeci nisu bili nimalo laki.

Naša dizajnerka je u svet mode ušla kao potpuni amater, ali je bila hrabra i uporna u nameri da ostvari svoj san.

- Radila sam kao referent za arhivu u Zavodu za zaštitu grada Beograda, a počela sam da studiram na Filozofskom fakultetu, smer pedagogija, pa mi se to nije svidelo i onda sam prešla na defektologiju.

BloombergAdria.com

- To je bila viša škola, a kada se otvorio fakultet, već sam se udala i ostala trudna. U međuvremenu, kada je u Beogradu postojao samo jedan ili dva butika, moja drugarica LJiljana Perović je sa Irfanom Mensurom, sa kojim je bila u braku, otvorila butik ‘Zmaj’. Meni je tada sinula ideja da odem iz te arhive gde sam bila kancelarijski moljac i gde nisam mogla da mrdnem psihički - ispričala je Verica Rakočević svojevremeno.

- Sećam se, moj bivši suprug i ja smo otišli kod bivšeg svekra da mu kažemo da sam dala otkaz, iako imam troje dece. On je čovek poludeo i rekao da će da ide u Centar za socijalni rad da nam oduzmu decu. Ja sam njemu samo rekla da mi pozajmi novac i da ću mu taj novac vratiti. Tako je i bilo - prisetila je tada.

- Radnju sam otvorila 23. novembra 1983. godine u 16 časova i prva mušterija mi je bila žena Veljka Kadijevića, ona je tada kupila moju četvorogodišnju platu - prisetila se dizajnerka.

BloombergAdria.com

- Branka Šekularac je imala butik i ja sam je pitala gde kupuje materijal, a ona nije htela da mi kaže. Potom sam otišla u Milano sa dve italijanske reči i u prvu radnju gde stoje materijali. Kada sam videla cene, da je to po 100-200 maraka, a ja kod sebe imam ukupno 5.000-6.000 maraka, počela sam da plačem. On mene pita nešto na italijanskom, a ja ne razumem, pitam ga na francuskom da li me razume i sreća razumeo je. Objasnila sam mu da otvaram butik i da mi trebaju materijali, on mi je dao adresu gde da odem i kupim i da se to kupuje na veliko. Nakon sedam godina od postojanja radnje, pozvala me je menadžerka jednog hotela i pitala me da li želim da napravim modnu reviju, tačnije da napravim uniforme za hotel. Zamislite to ludilo u glavi, jedno dete mi je malo, drugo ide u obdanište, treće ulazi u pubertet. Mene i danas moja sestra pita: ‘Kako si ti uopšte živa i kako dišeš?’, posle svega što sam prošla - ispričala je Verica tada.

(Nova)