Tradicija razmene burmi datira još iz starog Egipta, antičke Grčke i starog Rima. Još se u tom periodu burma nosila na četvrtom prstu leve ruke jer se verovalo da na ovom prstu postoji vena koja ide direktno u srce, a ovaj organ se smatra emocionalnim centrom tela. Tu venu navodno su stari Rimljani nazvali "vena amoris" (na latinskom „vena ljubavi“). Međutim, sada se zna da ne postoji vena koja ide od četvrtog prsta do srca.
Foto: Shutterstock
Tradicija nošenja burme na četvrtom prstu leve ruke ipak se zadržala do današnjih dana.
U zapadnoj kulturi, burma se nosi na levoj ruci, na domalom prstu. Ako se pitate na kojoj ruci se nosi burma kod katolika – odgovor je isti. Ova tradicija verovatno potiče od one stare egipatske.
U našoj kulturi, burme se nose na domalom prstu desne ruke.
Ova tradicija ima korene u pravoslavnoj veri, a prema njoj desna ruka je ona koja blagosilja i ima simboliku snage. Sa druge strane, smatra se da je leva ruka slaba i povezana je sa grehom.
Foto: Profimedia
Zato Srbi nose burmu na desnoj ruci kao simbol snage bračnog para i njihove posvećenosti, ali i posvećenosti veri.
Verenički prsten simbolizuje obećanje braka, a burma to samo učvršćuje. Verenički prsten se prema tradiciji prvo nosi na desnoj ruci, kako bi “čuvao” mesto za burmu. Nakon venčanja, burma se stavlja na domali prst desne ruke, a verenički prsten se premešta domali prst leve ruke.
Ako ne želirte da sledite tradiciju, niste u obavezi, naravno. Ali je to jedan od univerzalnih načina da drugi ljudi znaju da ste zauzeti.
BONUS VIDEO:
Pročitajte još
