Na "Australijan openu 2025" - ništa novo (osim kada se nešto drugačije odluči za zelenim stolom). Novak Đoković ponovo juriša na tron, na 11. titulu u Melburnu.

Stigao je Srbin do polufinala, uspeo je da savlada u četvrtfinalu mladog lava, Španca Karlosa Alkaraza, a u petak će pokušati da se plasira u još jedno finale.

Foto:Printskrin Youtube/instagram/jelenadjokovicndf

 

 

Na crtu će mu izaći nemački teniser, Aleksandar Zverev, koji je trenutno drugi na ATP listi. Oni su se dosad sastajali 12 puta, a Đoković je trijumfovao na osam mečeva, dok je Zverev bio bolji na četiri.

Rus pod zastavom Nemačke

Aleksandar Saša Zverev ima 27 godina, a u dosadašnjoj karijeri uspeo je da dva puta uđe grend slem finale, ali ne i da ih osvoji (US open i Rolan Garos). Iako ime "Aleksandar" i prezime "Zverev" ne zvuče nimalo nemački, on nastupa za Nemačku i ima njihovo državljanstvo. Poreklom je Rus, sin ruskih tenisera, a rođen je 20. aprila 1997. u Hamburgu.

Foto: Profimedia

 

 

Roditelji su mu se takođe družili sa reketom i žutom lopticom. Irina Zvereva i Aleksandar Mihajlovič Zverev bili su poprilično uspešni teniseri - majka je bila četvrta rangirana igračica u SSSR, a otac, iako mu je najbolji rank bio 175. na svetu, bio je u tom trenutku najbolje plasirani teniser u istoriji države. Porodica Zverev je u potpunosti sportska, preciznije - teniserska, pošto se i njegov stariji brat Miša takođe bavio istim sportom.

Kako su Zverevi postali Nemci?

Irina i Aleksandar Mihajlovič Zverev otpočeli su karijere u Sočiju, ali su se brzo preselili u rusku prestonicu kako bi trenirali u moskovskom vojnom teniskom klubu CSKA. Sovjetski sportisti su tada imali ograničenja kada je u pitanju takmičenje izvan zemlje, a roditelji narednog rivala Novaka Đokovića su to videli kao ograničavajući faktor u nastojanju da se što bolje plasiraju na svetskoj rang listi.

Foto: Profimedia

 

 

Nešto pred raspad SSSR-a, Irina je 1990. godine otišla u Nemačku da se takmiči na turniru, a trener joj je bio njen suprug Aleksandar. Dok su bili u Nemačkoj, nudili su im posao instruktora tenisa. Nakon što su prvobitno odbili, prihvatili su sledeće godine ponudu da rade u hokejaškom klubu u Hamburgu i na kraju su se nastanili u toj zemlji.

Aleksandar Zverev - životna priča

Aleksandar Zverev, zvani Saša (nadimak na ruskom jeziku), počeo je da igra tenis sa tri godine. O tom ranom početku je svojevremeno rekao:

- Jednog dana, kada sam, čini mi se, imao godinu i pet meseci, uzeo sam u ruke mali reket i počeo sam da guram loptu po celom našem stanu. Od tada su me izveli na teren. Još uvek uživam, a uživao sam i tada.

Kada je imao pet godina, počeo je da igra tenis svakog dana - najmanje pola sata. Kao dete je bio izuzetno takmičarski nastrojen. NJegov brat Miša je o njihovim međusobnim duelima rekao:

- Ne bi razumeo ili prihvatio da gubi. Nikada ne bi želeo da napusti teren osim ako ne pobedi u meču.

Foto: Profimedia

 

 

Aleksandar je takođe igrao hokej i fudbal kao dete, ali je odlučio da se fokusira samo na tenis kada je imao 12 godina i to posle poraza u ranoj rundi na međunarodnom juniorskom turniru visokog nivoa na Floridi.

Kada je Aleksandar bio mlad, majka mu je bila glavni trener dok je otac bio fokusiran na treniranje brata.

- Mislim da imam prilično dobru tehniku, a za to zasluge pripadaju mojoj mami koja je sa mnom radila u mladosti. Svaka joj čast za to. Moj bekhend 100 odsto "pripada" mojoj mami - pričao je ranije Aleksandar Zverev. 

Foto: Profimedia

 

 

Dok je njegova majka imala opušteniji stil podučavanja, njegov otac je "imao veoma sovjetski pristup i insistirao je na fizičkoj pripremi", što je podrazumevalo izvođenje vežbi sa određenim brojem ponavljanja. Aleksanderovi roditelji su nastojali da on ima rizičniji, agresivniji stil igre koji se gradi na udaranja lopte brzim tempom, gde se poeni brže okončavaju. To je bila velika promena u njegovoj igri posle 12 godine, a dotad se fokusirao na to da bude "neverovatan borac" sa osnovne linije, delom zato što je bio prespor da bi stigao do mreže. 

Foto: Profimedia

 

 

U početku je Aleksandar imao velike muke u promeni stil igre. Pravio je mnogo grešaka i gubio je od protivnika koji su bili odlični u "održavanju poena". Međutim, njegov otac je ostao pri zamišljenoj strategiji, rekavši:

- Moramo da vežbamo brzi tenis, agresivni tenis. Ako izgubite danas, nije velika stvar. Morate da razmišljae o budućnosti - govorio je Aleksandar stariji i ispostavilo se da je njegova vizija bila ispravna.

BONUS VIDEO: