Voditeljka Sanja Marinković gostovala je u emisiji "Puls Srbije" i pored brojnih tema, pričala je i o svom privatnom životu.

Sanja se dotakla komentara okoline kako joj u poslednje vreme cakle oči od zaljubljenosti.

Foto: ATA images

 

 

- Mene moj posao najviše ispunjava i onda kada mi privatno nije dobro, ja pred kamerama blistam. Ja mislim da je stavrnost precenjena i onda kada se premorim, pa kada i emotivno nisam baš stabilna, ja onda kupim avionsku kartu i pobegnem. Svaka od nas, htela to da prizna ili ne, uvek dobije neku SMS poruku, neki poziv na vino, ili provede neki romantični trenutak na večeri, zbog čega joj srce brzo kuca i oči joj cakle. Kod mene uglavnom se sve dvodi na to. Nikako da to bude neka posebna veza, a kojoj ću rado pričati, ja bih mnogo volela da ispričam kako sam zaljubljena, ali nije tako. To ne znači da neću biti, jer ja sam jedna od onih koji veruju u ljubav i ne želim da ostanem sama. Verujem da će se princ pojaviti - rekla je Sanja i dodala šta je za nju ekskluzivna poruka:

Foto: ATA images

 

 

- Ekskluzivna poruka je da zna šta će sa mnom i da potpuno razume moj život i da shvati da sam ja obična žena, da je sa mnom sve jednostavnije. Meni kaže tetka ovih dana "treba ti neko, kome nećeš morati ni da se žališ, ni da objašnjavaš". Znači, neko ko će mi uliti bar prividno uverenje da su svi problemi rešivi. Ja mislim da to nije nimalo teško.

Sanja je objasnila da li i njen sin Strahinja mora da prihvati njenog budućeg partnera.

Foto: ATA images

 

 

- U našem slučaju, kod žena koje su ostvarene je privilegovana situacija da već nađemo partnera koji se ostvario kao roditelj. S obzirom na moje godine života i na iskustvo, mislim da će baš neki takav i da se usudi da provede život sa mnom. Ne mislim da je žena koja je razvedena minus. Mnogo ranije je bilo toga, ili je takva žena bila loša majka ili supruga. U današnje vreme je samo 10 odsto u divnim brakovima. Treba mi neki muškarac sa kojim ću znati šta da radim u svakodnevnom životu - zaključila je Sanja.

(Kurir)

BONUS VIDEO: