Gordana je za "Informer" otkrila da svoju rođaku pamtika kao Ličanku, a potom je ispričala kako su izgledala porodična okupljanja. Jovanka Broz je postala prva dama Jugoslavije kada se udala za Josipa Broza Titu 1952. godine.
Gordana je objasnila kako je ona u srodstvu sa Jovankom Broz:
- Nije rođena sestra, možda to nisam ni objasnila nikada do kraja, one su bile sestre bila je to velika porodica. Ličani iz Pećana, zaseoka gde su rođene i odrasle Jovanka i moja baka su svi bili Budisavljevići, pa smo svi rodbinski povezani. Kuća do kuće. Jovanka je rano ostala bez majke pa ih je čuvala maćeha Koka, tako su je zvali. Brinula je o njima, sve dok Jovanka nije otišla u partizane. Posle toga, bar ono što ja znam iz priča moje bake, nije se vraćala u selo.
Na pitanje koliko su često viđali Jovanku i koliku su se družili, Gordana je odgovorila:
- Nismo je viđali često zaista, niti je ona imala želju da obilazi familiju. Čak su je kritikovali u selu da ništa nije uradila za svoje rodno mesto, a mogla je, to mi je baka pričala. Tek poslednjih godina njenog života smo je viđali na proslavama i porodičnim okupljanjima.
Pročitajte još
Foto: Profimeida
U javnosti, Jovanka je bila simbol dostojanstva i elegancije, a onda opisala kako je se seća:
- Pamtim je kao Ličanku, uvek dostojanstvenu, pa i onda kada nije imala bukvalno ni šta da jede. Sećam se jednog porodičnog rođendana, ja sam bila još u srednjoj školi, došla je sređena sa onom prepoznatljivom punđom, crni kostim, nalakirani nokti... gospođa. Tada je nam je prepičavala dogodovštine sa Titom. Imala sam osećaj, da nije mnogo ni smela da govori, ali u tim pričama ljubav prema Titu bila je velika.
Mnogi i dan danas pričaju o njenom braku sa Titom. Gordana je dala svoje viđenje na to i kako je Jovanka gledala:
- Kao što sam već navela, nije pričala mnogo o tome, ne zato što nije htela, nego što nije smela. Kad smo je zvali da mi kaže nešto pred kamerom da imam zabeleženo, uvek bi govorila da nije još vreme. To vreme nikada nije ni došlo. Tajne je odnela u grob. Zanimljivo je da kad god bi dolazila na porodična okupljana, uvek su tu su bili i ljudi iz službe, pa je nekada, kaže moja mama, godorila tiho da je ne čuju. Tito je bio njena najveća ljubav, bez obzira na sve kroz šta je taj brak prolazio. Žalila je do svoje smrti za njim.
Foto: Instagram printskrin/gordanauzelac
Potom je pričala o njenim poslednjim danima sa posle Titove smrti:
- Uh, taj period posle njegove smrti za nju je bio golgota. Od toga da joj se sve branilo, do toga da nije imala šta da jede. Krivo joj je bilo što su joj uzeli i ono što je ona lično dobijala od svetskih lidera. Naši rođaci iz Sombora su slali hranu da ima šta da jede. Možete da zamislite kako je živela u toj vili bez grejanja jedan period, bez prava da je neko posećuje osim sestara. Ali i tada je bila ona dostojanstvena Jovanka. Uvek se trudila da ne obruka sebe, ni Tita, a ni svoju zemlju.
Gordana je otkrila kako je na nju uticalo to što su rođake:
- Ni pomoglo, ni odmoglo. Nisam o tome ni pričala. Ali kad je izašao prvi tekst o tome da mi je ona baka svi su bili iznenađeni i radoznali o njenom životu. Mogu da kažem da sam ponosna što je takva pametna, hrabra i dostojanstvena žena moj rod. Žao mi je što nije ispričala priču o svom životu. NJen život prevazilazi maštu holivudskih scenarista.
Za kraj i šta je od nje naučila:
- Najvažnija lekcija da nikada ne sagnete glavu, sa kakvim god problemom da se suočavate i ostanete dostojanstveni.
(Informer)