Međutim, već neko vreme otvorila je Instagram, gde je njeni obožavaoci prate kako se oblači, provodi dane, recepte...
Foto: Antonio Ahel/ATA images
- Društvene mreže definitivno nisu moja šoljica čaja, jer ja sam nekako počela da radim kao dete i bila savetovana i glumački vaspitana od velikih glumačkih imena. Nažalost, mnogi od njih više nisu živi, ali žive kroz svoja dela i kroz nas koji smo ih poznavali, jer osvežavam uspomene i sećanje na njih. I oni su me učili da privatan život i ono što ste vi treba da zadržite za sebe, a poslovno da date koliko smatrate da je dovoljno i da je kulturno. Time sam se i vodila kroz svoju karijeru i kad dajem intervjue i kad se pojavljujem u nekim emisijama ili na javnim događajima. Ali vreme ide unapred, dešavaju se promene, nešto zastareva, s nešto novo dolazi. Ja nikada nisam imala ni jednu društvenu mrežu i ove godine, kako je vreme odmicalo, shvatila sam da više nemam ni prostor da imam komunikaciju sa svojom publikom, jer me nema na mrežama. Ovako bih mogla da ih obavestim gde imam predstavu, u kom gradu, da radim novu predstavu u pozorištu “Puž”, da imam novu predstavu u Akademiji 28, da sad snimam novu seriju, da radim i svoje torte od svežeg voća... jer to su sada kanali kako lakše dolazite do ljudi i kako imate kontakt sa svojom publikom koja vas prati.
Foto: Antonio Ahel/ATA images
- Mislim da oni to zaslužuju da imaju kontakt sa mnom, jer da nema njih, ja ne bih postojala. I onda sam razmišljala da li je možda došao trenutak da i ja krenem u korak sa ovim novim vremenom ili da ostanem u onom mom vremenu kako je nekada bilo, ali da se posle ne žalim ako budem snosila neke posledice što me je malo vreme pregazilo. I onda sam rekla hajde da pokušam da se upustim u to tako što ću naći tim ljudi, jer nisam baš vična za te društvene mreže, a sada su mnogo mlađi ljudi, da ne kažem i tinejdžeri, eksperti u tome šta je trend, kako da se snima, kako da se edituje, kako da se okači. Meni za to treba mnogo, mnogo sati. I onda sam par meseci tražila ljude koji bi mogli da budu u mom timu, a da prate, i moju estetiku i kako ja razmišljam i da smo tu na negde sličnim energetskim nivoima. I posle četiri meseca traženja sam našla i rekla: “Hajde da pokušamo da napravimo moje mreže, ali da to bude prvenstveno kontakt sa mojom publikom”. Nakon toga, ako umem da se snalazim u tim mrežama, da iskoračimo i korak dalje i da možda od toga napravimo i neke lepe saradnje i da se predstavim na neki drugačiji način, ali opet da se zadržim u domenu Mirke Vasiljević, glumice. Već devet meseci postojim i na Instagramu i na TikToku i tu sam za svoju publiku.
Pročitajte još
Kako je otkrila veoma je zadovoljna kako su je ljudi prihvatili.
- Jesam, zato što jednom u dve nedelje volim da ostavim vreme kada mi postavljaju pitanja, kada im dajem odgovore, kada ih obaveštavam o svom poslu, o mogućnosti šta je to nešto što mogu lepo da vide, šta radim, gde radim... Imam neku vrstu komunikacije sa njima, opet u mom nekom stilu kako umem da radim i u čemu da funkcionišem. A opet, s druge strane, kao i ja sada, gde god koga da nešto pitam, svi mi kažu “pogledaj na Instagramu” ili “pogledaj na TikToku, taj neko je objavio”. Tako da sad kažem:“Hajde da i ja kao neko ko je prepoznatljiva ličnost imam odgovornost prema društvu, Da ja nešto okačim i nekom nešto pomognem”. Kao na primer za brz, zdrav recept, ideja za oblačenje, nešto što sam rekla ili uradila, a što nekom može da bude korisno.
Foto: ATA images
Glumica je otkrila da bi isto živela i da se bavi bilo kojim drugim poslom.
- Ja i ovako živim, kao i bilo ko ko se bavi bilo kojim drugim poslom. Prvo, u Srbiji nije nije takva situacija da vi ne možete da izađete iz kuće i da su vam paparaci ispred kuće. Apsolutno nisu. Možete da prođete ulicom da vas niko ne primeti. Tako da se nekada desi da prođem kroz ulicama Beograda, a da neko nije primetio da sam ja neko ko se bavi glumom i ko je prošao tuda. Zato što svako živi svoj život i bavi se trenutno sadašnjošću i šta ima u tom trenutku. U Srbiji nije to taj nivo kao što je sigurno u Holivudu, ovo barem što mi možemo da vidimo preko mreža, interneta.... Tako da u Srbiji može da se normalno živi kao prepoznatljiva ličnost, samo što sam naravno svesna da kad zatvorim vrata svog doma mogu da budem nekome prepoznatljiva. Može neko da gleda moj rad, poštuje moj rad ili da mu se ne dopada i da može da prokomentariše i da me primeti, u tom smislu. Imam odgovornost, ali ovako ja živim kao anonimna osoba. Ako mi treba nešto na pijaci, idem na pijacu da kupim, u prodavnicu, perem kola, idem da treniram, šetam, vozim bicikl sa decom, idem u park, do vrtića, do škole, bacam đubre. Mislim, sve radim kao i svi drugi ljudi. Nekad neko to primeti, nekad ne primeti, jer u Srbiji je moguće jako lepo funkcionisati kao prepoznatljiva ličnost.
Ona koči svadbu
Nije joj prijatno zbog pojedinih komentara o njenom odnosu sa partenrom.
- Iskreno da budem, ne pogode me. Naravno da mi ne bude prijatno i drago kada to mi neko pošalje da vidim ili ja naletim i pogledam, zato što niko od nas ne voli da bude kuđen, grđen i da je u negativnom kontekstu nešto rečeno o njemu. Nikome to ne prija. Onako, u tom trenutku ne budem presrećna i ne budem preradosna, ali svesna sam da je svako čudo tri dana dosta i da ako ne dajem demante, ako se ne upuštam u neku veliku polemiku, posle tri-četiri dana novi neki natpisi će otići, a ovo što je izašlo o meni će možda otići u zaborav. Ako i ne ode u zaborav, vi vašim životom, primerom, energijom, postupcima pokazujete da li je to istina što je napisano ili nije. Jer vreme sve pokaže. I na kraju krajeva, meni je jako bitno da moja karijera bude kvalitetna, a ne samo da imam kvantitet uloga i kvantitet pojavljivanja u medijima, nego da imam pojavljivanje u medijima sa nekim razlogom. Ako imam nešto da najavim, ako imam na neku temu nešto da kažem što je trenutno aktuelno, a ne samo pošto-poto. Tako da mislim da kvalitet, rad, trud i tačnost i poštenje uvek izađe na videlo. Tako da me ne pogađa, nije mi prijatno, da kažem moglo je i bez ovoga, ali ne pokvari mi dan, ne poremeti mi energiju. Jer ako vladate istinom i ako ste stabilno s obe noge na zemlji, ne može to da vas pokoleba i poremeti.
Foto: N. Paraušić
Otkrila da li će i kad reći da Vujadinu.
- Mrtva trka (smeh). Šalim se naravno na svoj račun. Uvek to volim na te teme, zato što je uvek negde pozitivna energija kad se ta tema pomene. Četvoro dece imati danas je velika obaveza i velika odgovornost. Mislim, i jedno dete je naravno velika obaveza i odgovornost, ali svako pliva u svom životu najbolje što zna i što ume. Tri tinejdžera su sada tu i sada više nije ono “juri za njima i trči za njima”, sada je mentalno velika briga, zato što imaju dogovore koje ispoštuju i koje ne ispoštuju, pa pomeraju granice, pa imaju nestašluke, a već su i dovoljno godina da moraju da snose odgovornost za svoje postupke. Da nije više ono “mali je, nije hteo, nije znao”. Imaju sada već svoje i mane i vrline na kojima treba raditi, osvešćivati. Tako da je dosta drugačiji sada pristup njima, dok najmlađa ćerka ima četiri godine, ona se još uvek igra i traži da ima bezbrižno detinjstvo, a ne da mučimo muku: “Kad si došao kući, jesi li uradio domaći, što u 11 sati nisi rekao da treba da se učiš sutra za test?” Za sada smo stvarno sa njih četvoro zadovoljni i velika je organizacija i briga i posvećenost. Ali, 35 godina imamo i on i ja, ne volim da kažem “ovo nikad neću”, pa da dobijem pitanje: “Rekla si, a šta je sada ovo?”. Zadovoljni smo sa njih četvoro i za sada je tako kako je. A što se tiče venčanja, tu sam, priznajem, ja krivac. Ja sam ta koja koči, koja uvek ima neku drugačiju organizaciju, želju, potrebu, jer što više se ljudi oko mene venčava, shvatam da to nije nimalo lak posao, jer sada naša društva uglavnom imaju svadbe i ako imate veliki krug ljudi koje znate, red je da sve njih pozovete, pa prostor, pa 101 sitnica, pa vreme... A toliko malo, malo slobodnog vremena imamo i Vujadin i ja, jer on zbog svojih profesionalnih obaveza, ja zbog i odnosa ka porodici i organizacije oko svega toga i mog posla, da onda kada dobijemo to slobodno vreme, nekako organizam mi traži da odmorim, da stanem, da udahnem, da izdahnem, da se malo posvetim sebi da bih bila bolja i sebi i svima njima, nego da ulazim u taj stres sa organizacijom oko venčanja.
(Kurir)