Novinarska ekipa "Blic" televizije je posetila Biljanino mesto Grejač. Tu im je pevačicina prijateljica otkrila detalje iz njenog života, ko je otkrio talenat za pevanje a ko je bio stroži.
Kada je Biljana otišla iz rodnog kraja, roditeljima je bilo veoma teško:
- Za njenu karijeru i uspeh je zaslužena njena mama, jer otac je bio nešto drugo. On je bio mnogo strog čovek i on je njih mnogo strogo držao, obe. Uvek je bilo ženska deca, ne može ona da se pomeri odavde. Ona je upisala i fakultet, i bila je dobar đak, i jedna i druga, evo je, mlađa sestra je u duvanskoj, završila, vođa mašine, pred penzijom je naravno, ali su one tako strogo držane, dok nije mama insistirala da... A i ona je bila talentovana žena. Od mame je nasledila neki talenat, mada, to je patrijarhalno vaspitana porodica i ona nije mogla u to vreme, naravno, daleko od toga, žena tih godina da peva. Kod Bilje je već prepoznala taj njen talenat i bila je u pravu - kaže drugarica pevačice pred kamerama Blic televizije.
- Nijednu, ni u životu, ne samo u karijeri, nego i u životu. Ali su se našli, sa Acom, ipak je on Šumadinac, onaj čovek, ono, pa znači... On je isto legenda, ali je živa legenda onaj čovek, ne znam odakle mu više one energije, onako dobrih reči, ipak, i on je dete iz porodice školovanih ljudi.
Pročitajte još
Biljanin drug je istakao da je pevačica veliki borac u životu:
- Bilja je veliki borac, zna da mora da ide napred, nema da posustaje, mora da ide dalje, da njen sin izađe na pravi put i da sve ide kako treba, ne vredi, mi koji živimo moramo dalje da živimo, koji smo tu- rekao je i dodao:
- I čuvamo uspomenu na te naše najbliže i najdrže. U trenutku kad je teta Dobrila, nažalost, otišla, ja sam bio sa suprugom kod sina u Krakovu u Poljskoj. Uputio sam telegram saučešća da bi mi Bilja rekla: "Kako je tek meni komšija, ja sam sa porodicom u Australiji". To je ono najteže i to je trebalo izdržati, kaže: "Mi smo već mnogo ranije sve to ugovorili, naš posao je takav" i ubila se od plakanja, to pamtim. Na svim ostalim parastosima smo bili, upravo mi koji smo ovde. Kažem, jednu divnu uspomenu, teta Dobrila je, stalno smo se i susretali i posećivali kao komšije, teta Dobrila je baš divna žena.