Na svom blogu „Every Country In The World“ opisuje kako je krenuo na svoje prvo samostalno putovanje u Egipat sa 17 godina, a od 2009. godine posetio je 2.000 destinacija, uključujući sve zemlje koje su priznale Ujedinjene nacije.
Međutim, jedno od iskustava koje mu je najdublje urezano u sećanje dogodilo se u Severnoj Koreji, gde je zbog jedne neopreznosti zamalo završio u zatvoru.
Jepesen je posetio Severnu Koreju u pratnji čoveka koji je imao neobičnu, ali dirljivu želju – da prospe pepeo preminulog prijatelja po svakoj zemlji sveta.
Jedinstvenost misije ležala je u činjenici da je i sam preminuli bio strastveni putnik, ali nije uspeo da ostvari svoj san da poseti svaku zemlju pre nego što je preminuo.
Iako je to gest koji nosi snažnu emotivnu težinu, severnokorejske vlasti nisu pokazale razumevanje. Severna Koreja je jedina zemlja na svetu gde turistima nije dozvoljeno da slobodno šetaju bez nadzora, a kada su njihovi vodiči zamoljeni za dozvolu, odgovor je bio kratak i jasan - „ne“.
Pročitajte još
Prekršio zabranu
Uprkos zabrani, Jepesenov pratilac je bio odlučan da ispuni svoje obećanje.
Tajno je rasuo pepeo i snimio video kao dokaz, na severnokorejskoj strani Demilitarizovane zone (DMZ), područja koje razdvaja Korejsko poluostrvo.
Ali poduhvat nije dugo ostao tajna. Po povratku u Pjongjang, njihovi turistički vodiči su zatražili pregled njihove elektronske opreme.
Optužba za „zagađenje“ i pismo izvinjenja
Nakon temeljne pretrage na međunarodnom aerodromu u Pjongjangu, zvaničnici su pronašli kontroverzni video.
Reakcija je bila žestoka – putniku je rečeno da su njegovi postupci „zagadili“ Severnu Koreju. U to vreme, ni Jepesen ni njegov pratilac nisu znali da li će završiti u pritvoru.
Srećom po njih, vlasti su odlučile da je dovoljno napisati pismo izvinjenja. Kada su ga sastavili, slučaj je zatvoren i dozvoljeno im je da napuste zemlju.
Ovaj događaj još jednom potvrđuje koliko su stroga pravila za malobrojne turiste kojima je dozvoljeno da posete Severnu Koreju.
Kao izuzetno zatvorena i totalitarna država, ona strogo kontroliše medije, ograničava slobodu izražavanja i kažnjava čak i najmanje odstupanje od pravila.