Slavica Božović bila je poznata javnosti po brojnim gostovanjima i intervjuima u kojima je govorila o svom bratu, njegovom životu, odnosima unutar beogradskog podzemlja i okolnostima pod kojima je stradao.
Posebno se govorilo o njenim svedočenjima o ekshumaciji Giškinih posmrtnih ostataka 2017. godine, kada je njegovo telo, nakon 26 godina, preneto iz Beograda u porodičnu grobnicu u selu Bezjovo, u Kučima, u Crnoj Gori.
Foto: Jutjub printskri/Goli Zivot TV Happy/RUDAR 7
U intervjuima se prisećala i poslednjeg susreta sa bratom, kao i bola koji je njegova pogibija ostavila u porodici. I tako je bilo do poslednjeg dana njenog života - slavila je ime pokojnog brata.
U jednoj od poslednjih objava na Fejsbuku, Slavica je pisala na godišnjicu Giškine smrti i javno je za njegovu pogibiju još jednom optužila, kako je to često govorila, "komunistički režim", pošto nije verovala da je suparnička strana likvidirala Đorđa, nego da je metak došao iza njegovih leđa.
- Na današnji dan 1991 godine je ubijen sa leđa od strane komunističkog režima moj brat Đorđe Božović u Gospiću gde je otišao sa svojom Gardom da brani naš napaćeni narod. Neka mu je Carstvo Nebesko - poručila je Slavica 15. septembra.
Đorđe Božović Giška rođen je 16. septembra 1955. godine u Peći, a odrastao je u Beogradu, gde je tokom osamdesetih godina postao jedna od poznatijih figura kriminalnog miljea.
Početkom devedesetih godina, zajedno sa Branislavom Matićem Belim, učestvovao je u osnivanju Srpske garde.
Foto: D. Milovanović
Poginuo je 15. septembra 1991. godine na ratištu kod Gospića, samo dan pre svog 36. rođendana. Okolnosti njegove pogibije ostale su predmet različitih svedočenja i spekulacija.
Nekoliko verzija Giškine pogibije i priča o izdaji
Prema zvaničnoj verziji, Giška je ubijen snajperom od strane Hrvata, ali već od dana kada je njegovo telo vraćeno u Srbiju, počele su da se konstruišu alternativne verzije ovog događaja.
Foto: Večernje novosti, arhiv Borbe
Jedna verzija Giškine smrti, koja kaže da komandanta nisu ubili Hrvati, već je reč o izdaji i ubistvu s leđa, potiče od Vuka Draškovića. Neposredno posle Giškine smrti on je za "Večernje novosti" izjavio:
- Prema informacijama koje imam iz Gospića, a dobio sam ih u razgovoru sa Đorđevim sinovcem Milanom, koji je bio uz njega kada je pogođen, naši su držali front prema šest hiljada ustaša. Prema tim vestima, Đorđe, koji je uvek prvi kretao u juriš i išao korak ispred ostalih, pogođen je iz snajpera ispod leve miške, pravo u srce. Poslednje reči su mu bile "Za mnom junaci". Izdahnuo je na Milovanovim rukama.
Razgovor Draškovića sa dopisnikom Novosti, prekinule su sirene koje su odavale počast Božoviću, a neki od Đorđevih saboraca povikali su:
- Izdaja! Ubijen je s leđa!
Foto: Večernje novosti, arhiv Borbe
Vuk je tada naglasio da:
- Treba naći poštenog lekara, koji će izvršiti obdukciju i utvrditi pravu istinu.
Toga dana, kada su se njegovi saborci okupili u njegovom domu da odaju poslednji pozdrav i izjave saučešće, "Večernje novosti" izveštavale su:
Foto: D. Milovanović
"Đorđevi saborci objašnjavaju da osim dvojice ranije poginulih, i sada komandanta u njihovim redovima nema više žrtava. Ističu da su svi momci odlično obučeni i spremni za borbu. Neko predlaže: da se momci iz srpske garde odmah povuku, kako svi ne bi bili vraćeni kući u sanducima, sa ranama u leđima!? U razgovor 'upada' i Sima Dubajić sa konstatacijom da se, takvo nešto ne sme uraditi jer, narod se mora braniti!"
Đorđev saborac, kojeg oslovljavaju sa Dugi objašnjava da je njihov komandant svih ovih dana veoma malo spavao, da je stalno obilazio svoje borce i hrabrio. Nakon pogibje telo je preneto u jednu crkvu. Tamošnji narod dolazio je da oda poslednju poštu palom braniocu."
(Večernje novosti 17.9.1991.)