To je  transformacija klasičnog plišanog medveda u masivan, funkcionalan betonski roštilj. Spoj meke dečje igračke, građevinskog materijala i užarenog ćumura rezultirao je najneobičnijim dvorišnim ložištem sezone.

Za sve one koji žele da unesu dozu radikalnog dizajna u svoje dvorište, prenosimo kako teče ovaj neobični proces izrade.

Prva faza podrazumeva pretvaranje meke tkanine u čvrstu skulpturu. Plišani medvedić se u potpunosti potapa u retku betonsku smesu dok tkanina i punjenje ne upiju materijal do zasićenja.

Nakon vađenja, natopljena figura postavlja se na podlogu, a ključni korak u postizanju stabilnosti jeste opterećenje - preko mede se stavlja masivan teret, poput kovačkog nakovnja, kako bi donji deo dobio ravnu bazu i zadržao željeni položaj tokom procesa sušenja i vezivanja betona.

Kada konstrukcija potpuno očvrsne, na red dolazi bravarsko-klesarski deo posla. Pomoću precizne rotacione brusilice sa reznom pločom, na stomaku betonskog mede pažljivo se prosecaju linije pravougaonika.

Uklanjanjem isečenog bloka otvara se unutrašnja komora koja će služiti kao baza za vatru.

Kako bi unutrašnjost bila bezbedna za visoke temperature i stabilna za žar, u novonastalu šupljinu izliva se svež sloj betona koji formira dno ložišta.

Dok je smesa još uvek meka, u nju se utiskuje pravougaona plastična posuda koja služi kao privremeni kalup. Na taj način formiraju se precizne ivice i dubina komore predviđene za ugalj.

Kada unutrašnji sloj betona veže i plastični kalup bude uklonjen, konstrukcija je spremna za testiranje.

U novonastali otvor na stomaku sipa se ćumur, vatra se potpaljuje, a preko ivica postavlja standardna metalna rešetka. Rezultat je potpuno operativan roštilj koji na prvi pogled deluje kao nadrealna skulptura, a u praksi bez problema peče meso za društvo u dvorištu.

(Telegraf.rs)

BONUS VIDEO