Ako teniskih razloga ima na pretek kada je rekorder po broju osvojenih titula (7) na ovom turniru u pitanju, najvećeg svih vremena su čekala i pitanja vezana za životnu (ne)svakodnevicu i aktuelnosti van terena – u njegovoj Srbiji.

Upitan da u svetlu političkih promena u Srbiji prokomentariše neka kontroverzna zbivanja vezana za njega u javnom prostoru Srbije uprkos osvedočenom patriotizmu u proteklom periodu, Đoković daje sažet i veoma odmeren odgovor:

- Ne želim da se raspravljam o prošlosti - niti da je komentarišem. Znate, prošlost je prošlost, i nadam se da ovo predstavlja novi početak za moju zemlju. Ja jesam patriota, ali sam uvek predstavljao svoj narod, a ne vladu – u čemu je velika razlika. Srećan sam zbog ovih promena, i nadam se da zbivanja u budućnosti biti odlična i prosperitetna za našu zemlju.

Foto: Theo Wargo/Getty images/Profimedia

 

 

Tokom protekle dve godine stekao se utisak da su Slemovi bili glavni izvor njegove teniske inspiracije, a od ovogodišnjeg Ju Es Opena Đokovića viđamo često i na drugim turnirima – i to veoma posvećenog. Da li se nešto posebno promenilo kod njega?

- Grend Slemovi naravno ostaju najvažniji turniri u našem sportu. Za mene i 99 odsto igrača oni predstavljaju istorijske stubove tenisa, takmičenja gde želite da prikažete svoje najbolje nastupe i da vaše ime ostane zapisano u teniskim analima. I dalje želim da dam sve od sebe na Slemovima, ali, naravno, voleo bih da igram dobro i na drugim turnirima. Ove godine se interni fokus pomerio na to da se osećam dobro na terenu, da budem iskren. Važnije mi je bilo to nego da igram dobro, pošto sam na većini turnira koje sam igrao — a nije ih bilo puno —imao veliku borbu sa zdravljem, fizički se dosta mučio. To nema nikakve veze sa mojom pripremom ili time da li dovoljno treniram, jer vidim da ima mnogo onih koji vole da iznose svoje stručno mišljenje i tvrde da tačno znaju šta se sa mnom dešava- iako nemaju pojma - ističe Đoković, i nastavlja:

- Bez obzira na to - kad god bih se osećao bolje na terenu, a u poslednje vreme je to slučaj – imam utisak da se zaista približavam rešenju onoga kroz šta sam prolazio u poslednjih 12 meseci. Time moj nivo igre, uživanje na terenu i moj osećaj momentalno bivaju sjajni, pa samim time i igram bolje. Za mene je turnir u Pekingu doneo najbolju nedelju ove godine – sa izuzetkom Australije - a mislim da sam prilično dobro igrao i u Bazelu. Naravno, bio je to neizvestan meč koji sam izgubio, ali mi je sada najvažnije da nastojim da uživam u poslednjih par nedelja sezone i pre svega se osetim bolje na terenu. Ako tako bude, doći će i rezultati – pa ćemo videti šta nas čeka posle toga - dodaje on.

Foto: CLIVE BRUNSKILL/Getty images/Profimedia

 

 

Tokom cele karijere ste govorili o jogi, meditaciji i svesnom disanju. Kako su se, sa vašim prelaskom iz kasnih dvadesetih u kasne tridesete, razvijale uloge tih segmenata vaše pripreme? Da li je danas akcenat više na telu ili na umu?

- Uvek se sve odvija u vezi između tela i uma, i nikada nisam stavljao akcenat na jednom od ta dva segmenta. Potičem iz dela sveta u kome joga i meditacija nisu baš rasprostranjena praksa, ali sam uvek bio otvorenog uma i voljan da učim i razumem kako mogu da poboljšam način na koji se osećam, na koji treniram i na koji se oporavljam. Svesno disanje je oduvek bilo u fokusu moje prakse, još od malih nogu. Imao sam sreću da na početku karijere sretnem neke ljude koji su mi ukazali na važnost holističkog pristupa u brizi o sebi – i nastavljam da praktikujem mnoge od tih disciplina. Pritom sam i sam razvio sopstvene rutine i navike koje mi pomažu da se osećam bolje i optimizujem svoje zdravlje - ističe na kraju svog razgovora sa međunarodnim medijima pred sutrašnji nastup u Parizu Novak Đoković.