Da je "banana-država" pogrdan naziv za politički nestabilne zemlje i da termin ima negativnu konotaciju, jasno vam je već i iz samom konteksta u kom se izraz upotrebljava. Ipak, priča o tome kako je on nastao, daleko je zanimljivija, piše Istorijski zabavnik.
Termin se prvobitno odnosio na države zavisne od poljoprivrednog izvoza samo jedne kulture u kojoj vlast drži korumpirana grupa političara ili vojna hunta pod uticajem stranih kompanija koje zapravo imaju moć.
Ovo je početkom 20. veka najviše važilo za srednjeameričke zemlje poput Hondurasa, Nikaragve ili Paname, koje su uzgajale i izvozile mahom banane, pa je tako i nastao izraz - "banana država" ili "banana republika".
U ovim zemljama političari i privreda decenijama su bili pod uticajem velikih američkih kompanija čija je moć bila daleko veća nego politička moć vlade ili stanovništva.
Vladale su velike socijalne razlike, infrastruktura je bila slaba, privreda primitivna, a ljudi uglavnom neobrazovani, jer se u školstvo nije ulagalo. Ovakve države oslanjale su se na inostrani kapital, a obično je u njima vladala i velika inflacija.
Pročitajte još
Zanimljivo je da je izraz ustvari književni. Termin "banana republika" verovatno je prvi upotrebio američki pisac Vilijam Sidni Porter koji je pisao pod pseudonimom O. Henri. On je 1904. objavio roman "Kupus i kraljevi" i pišući o fiktivnoj Republici Anhuriji, a verovatno aludirajući na Honduras, napisao: "U to vreme smo imali sporazum sa svakom stranom zemljom, osim Belgije, i te banana-republike, Anhurije".
Tokom godina, pojam je prvo bio prihvaćen među drugim umetnicima, pa tek onda i u političkoj teoriji.
Danas se izraz koristi da opiše države u kojima strane firme imaju značajan uticaj na donošenje odluka vlasti što dovodi do nastanka korupcije, kriminala, nepotizma… U ovakvim zemljama, bogati se šačica moćnika dok ostatak stanovništva živi teško. Vlast je nestabilna, a izbori obično sa sumnjivim rezultatima.