Saša Popović i Suzana su jedan od najskladnijih parova na estradi. Oni su prošli kroz brojne izazovne trenutke, ali su na svu sreću uspeli da izgrade stabilan i srećan dom. Imaju dvoje dece koje su vaspitali tako da budu skromni uprkos milionima koje imaju. 

- Ritual kog se pridržavamo i u čemu oboje uživamo je da mu donesem tostirane kifle i kafu u krevet. Tako nam počinje svaki dan. Zaslužio je on zbog svega da ima takav tretman", rekla je svojevremeno za "Svet" Suzana koja je imala velike finansijske probleme dok nije upoznala Sašu.

- Ja sam pre Saleta imala velikih finansijskih problema. Nisam imala tu sreću, kao sada, da mirno spavam, zato što Sale radi za nas, za mene i decu, te o materijalnim stvarima ne moramo da brinemo. Međutim, bilo je perioda pre Saše kada sam imala 20 dinara u džepu i kada mi je frižider bio prazan, nisam imala šta da jedem. Ali sam ipak ostala mentalno jaka i zdrava, ostala sam normalna, uzela sam život u svoje ruke i rešila da to promenim. Bio je neki splav 'Pirana'. Otpevaću tamo za 50 maraka, ali ću sutra imati da sebi kupim hleb, mleko i nešto najosnovnije. Imaću da napravim neku čorbicu i neki mali, lagani ručak-  ispričala je jednom prilikom u emisiji "Pres pretres". 

Potom je ispričala kako je upoznala svog životnog saputnika: 

-A onda je Bog umešao prste u moju sudbinu. Mogu da kažem: Hvala ti Bože što si mi u život poslao Sašu Popovića! Ako, od jedan do sto postoji skala ljudskosti, dobrote, emotivnosti, srčanosti – Sale je hiljadu! Nikada neću zaboraviti kada mi je rekao da je dosta života između Ralje i Beograda, da se smesta iz iznajmljenog stana preselim u njegovu kuću i da Danijela moram da dovedem što pre! Školska godina se bližila kraju, Danijel je završavao četvrti razred osnovne škole… Preselili smo se kod Saleta, a sina sam upisala u školu na Novom Beogradu. Od tada kreće naša bajka koja traje pune 23 godine- iskrena je Suzana koja nema primedbe na život koji živi: 

Foto: ATA images

 

-Svaki put kada me je video bila sam nasmejana i dobro raspoložena. Nikad nisam kukala na sav glas, ne radim to ni danas. O svom bolu i svojoj tuzi nikad nisam pričala javno. Zatvorim se u četiri zida, isplačem se i teram dalje. O našoj svadbi se priča i danas. Rođenje naše ćerke Aleksandre je zaokružilo našu priču, krunisalo je. Dvoje dečice, nas dvoje… Lepa porodica, kuću smo sredili, stabilizovali se… Kad čovek vidi koliko mu je porodica stabilna i jaka, koliko je mentalno, fizički i psihički stabilan, sve ide kako treba, ništa nas ne može poljuljati. Najveći uspeh svakoga na svetu je kada mu deca izrastu u normalne ljude- zaključila je Suzana.

BONUS VIDEO: