Gavrilov pucanj u prestolonaslednika je odjeknuo Evropom i sve su oči bile uprte u "bure baruta", u Balkan. Austrougarska i Srbija su bile u nikad gorim odnosima i počelo je zveckanje oružjem.

Julski ultimatum

Austrougarska je odlučila da 23. jula pošalje ultimatum Srbiji kojim su izneli 10 zahteva koja bi teško bilo koja suverena država prihvatila.

  • da se uguši svaka publikacija koja draži na mržnju i preziranje austro-ugarske monarhije i čija je opšta tendencija upravljena protiv integriteta monarhije
  • da odmah rasturi društvo "Narodnu Odbranu" čija se sva propagandna sredstva imaju konfiskovati i da isto tako postupi protiv svih ostalih društava i udruženja u Srbiji koja se bave propagandom protiv Austro-Ugarske; kraljevsko-srpska vlada postaraće se da ta rasturena društva ne produže svoju delatnost pod drugim imenom ili u drugoj formi
  • da bez odlaganja iz javne nastave u Srbiji, kako u pogledu službenika tako i u pogledu nastavnih sredstava, sve što služi ili što bi moglo poslužiti tome da se podržava propaganda protiv Austro-Ugarske
  • da otkloni iz vojske i iz državne službe uopšte sve oficire i činovnike koji su krivi za propagandu protiv Austro-Ugarske. Cesarska i kraljevska vlada zadržava pravo da njihova imena saopšti kraljevskoj vladi uz predaju materijala koji ih tereti
  • da pristane, da u Srbiji organi carske i kraljevske vlade učestvuju pri ugušivanju prevratničkih pokreta, uperenih protiv teritorijalnog integriteta monarhije
  • da povede istragu protiv onih saučesnika u zaveri od 15. juna, koji se nalaze na srpskoj teritoriji, u istrazi koja se na to bude odnosila učestvovaće organi koje će carska i kraljevska vlada za to delegirati
  • da bez ikakvog odlaganja uhapsi majora Voju Tankosića i izvesnog Milana Ciganovića, srpskog državnog činovnika, koji su rezultatom istrage kompromitovani
  • da uspešnim merama spreči učestvovanje srpskih vlasti u krijumčarenju oružja i eksploziva preko granice, da one organe pograničnih vlasti u Šapcu i Loznici, koji su izvršiocima zločina u Sarajevu pomogli da pređu preko granice, otpusti iz službe i strogo kazni
  • da carskoj i kraljevskoj vladi da izjašnjenja o neoprostivim izjavama visokih srpskih činovnika u Srbiji i u inostranstvu, koji bez obzira na svoje zvanične položaje nisu prezali da posle atentata od 15. juna u intervjuima govore na neprijateljski način protiv Austro-Ugarske
  • da bez odlaganja izvesti carsku i kraljevsku vladu o izvršenju mera, u prošlim tačkama obuhvaćenim
  • Austrougarska je dala rok Srbiji do 6 časova u subotu, 25. jula. Srpski odgovor se u austrougarskim krugovima smatrao kao najbrilijantniji primer diplomatske veštine.

    Foto: Vikipedija

     

    Dok jedni smatraju da je Srbija prihvatila sve osim 6. tačke, drugi smatraju da je Srbija pravila značajne ustupke, ali da nije nijednu tačku potpuno prihvatila. Austrougarska je ipak objavila rat. Počela je opšta mobilizacija Srbije.

    Crni telegram

    - Budući da Vlada Kraljevine Srbije nije na zadovoljavajući način odgovorila na notu od 23. jula 1914. godine, koju je uručio austrougarski poslanik u Beogradu, Carska i Kraljevska vlada je prinuđena da se sama pobrine za očuvanje svojih prava i interesa i da, u tom cilju, pribegne oružanoj sili. Prema tome, Austro-Ugarska smatra da se od sada nalazi u stanju rata sa Srbijom - pisalo je u telegramu upućenom Srbiji.

    Foto: Vikipedija

     

    Zanimljivo je da je u telegramu i pisalo "a naročito s obzirom na to da su srpske trupe već napale jedan odred Carske i Kraljevske vojske u blizini Kovina", ali da je plavom olovkom precrtan. U originalnom dokumentu se nalazio odmah posle "za očuvanje svih prava i interesa...".

    Pašiću predat telegram

    Telegram je poslat iz Beča preko Budimpešte u Beograd, a potom i Vrhovnoj komandi Srpske vojske u Kragujevcu, a na kraju je došao i do predsednika vlade Nikole Pašića koji je bio u Nišu, ratnoj prestonici Srbije.

    Pašić je na ručku sa porodicom i ruskim izaslanikom Vasilijem Nikolajevičem Štrandmanom dobio dokument. Otvorio je telegram i pročitao sadržinu pa se prekrstio i istog trenutka napustio restoran sa pratnjom i saradnicima.

    Pola sata kasnije je okupljenom narodu sa balkona saopštio da je Austrougarska objavila rat Srbiji.

    Četiri godine kasnije - srpska trobojka u Vašingtonu

    Srbija je donela prvu pobedu saveznicima u Velikom ratu, kako su ga tada nazivali. Rat da prekine sve ratove, mislilo se, bio je finalni obračun između dva velika bloka.

    Srbija je u tom ratu pružala strahovit otpor i odbijala nalete preko Drine, Save i Dunava. Držala se mala i ratom izmučena Srbija protiv znatno veće i moćnije Austro-ugarske sve dok Nemačka komanda nije preuzela komandu nad frontom. Tada je počelo povlačenje srpskih trupa i višegodišnje izbeglištvo vojske i komande. Ipak, Srbija se nije predavala.

    Foto: rs.usembassy.gov

     

    U toku proboja je, na današnji dan pre 105 godina, na inicijativu Mihajla Pupina, prijatelja tadašnjeg predsednika SAD Vudroa Vilsona, podignuta na jarbol iznad Bele kuće srpska trobojka.

    Ovim gestom su Amerikanci održavali solidarnost sa srpskim narodom koji je propatio za vreme Prvog svetskog rata.

    Pored srpske, samo se još jedna zastava vijorila na Beloj kući, samo dve godine kasnije je obeležena 131. godišnjica Pada Bastilje podizanjem zastave Francuske.

    BONUS VIDEO:

    Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

    Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".