Komemorativni skup posvećen Žarku Lauševiću održao se u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, u kojem su se okupili članovi porodice proslavljenog glumca, prijatelji, kolege i brojni poštovaoci.

Skupu prisustvuju pored porodice i njegove brojne kolege: Petar Božović, Milan Marić, Vesna Čipčić, Milan Caci Mihailović, Branka Pujić, Vaja Dujović, Dejan Lutkić, Svetozar Cvetković, Irfan Mensur...

Lauševa porodica, supruga Anita sa decom (Asjom, Janom i Dušanom), došla je u JDP sa tugom, ali i ponosom - jer njihov otac i suprug nije bio bilo ko.

Od njega su se govorom oprostili Voja Brajović, Tamara Vučković Manojlović, Irfan Mensur, Mima Karadžić, Svetlana Ceca Bojković, Svetozar Cvetković, Dragan Bjelogrlić, Vida Ognjenović.

- Kada odu najveći, svet zastane, zvezde se uskomešaju, disanje se zaustavi, srce se stegne, a nebo se otvori da primi velikana. Postajemo zbunjeni sa ogromnom prazninom. Žarka sam voleo da gledam na sceni i platnu, voleo sam da ga čitam, njegove slike i crteže, voleo sam sa njim da radim. A najviše sam voleo da pričam sa njim. Pričao sa njim o glumi, veri, nacijama, istoriji... o svemu. Svaki taj razgovor, nebitno kad i gde se dešavao, svi ti topli ljudski razgovori odisali su njegovom gospodskom diskrecijom bez zadiranja u sagovornikovu intimu. Poslednji beše na terasi tvoje bolničke sobe, pre mesec dana. Bio je topao jesenji dan. Jeli smo teletinu. Ti, Anita i ja smo pričali dugo i polako, o svemu i svačemu. Rekoh ti tada kako mi je to najlepši dan posle dužeg vremena, nisam znao da ću ga pamtiti do kraja života. Bio je talentovan, imao je jedinstven žar, neprestano se saplićući o njegovu krhku i tananu dušu. Kao da je zlo izabralo junaka savremene antičke drame. Kroz takav život Žarko je suvereno nosio ulogu tragičnog junaka jednog zlog vremena. Radio je sve to dostojanstveno, zrelo i muški. Ipak, njegova krhka i ranjena duša to nije mogla da izdrži. Podlegla je ranama. Poslednja slika - ti stojiš na terasi bolnice. I dalje si lep. Mašeš mi i vičeš mi - "vidimo se". Vidimo se u nekom boljem svetu, ako zaslužim da budem pored tebe - rekao je Bjelogrlić, koji nije uspeo da zadrži suze.

Lauševiću je dijagnostikovan rak pluća, za šta javnost nije znala, s kojim je tumačio nekoliko uloga. U oktobru 2023. stanje mu se pogoršalo, te je primljen u bolnicu. Od posledica bolesti preminuo je 15. novembra 2023.

Kremacija i ispraćaj glumca biće u 14 sati na Novom groblju.

Žarko Laušević je rođen na Cetinju 19. januar 1960. godine.  — Beograd, 15. novembar 2023)

Bio je jedan od hvaljenijih i talentovanijih mlađih glumaca u Jugoslaviji. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gde je ostvario uloge u velikom broju predstava. Na filmu je debitovao 1982. godine, ulogom u filmu Progon. Iste godine ostvario je značajne uloge u filmovima Savamala i Direktan prenos.

Vrlo brzo je dobio jednu od glavnih uloga u TV seriji Sivi dom (1984), koja mu je donela veliku popularnost. Nakon toga, igrao je uloge u više od dvadeset filmova i televizijskih serija, među kojima su: Šmeker (1985), Svečana obaveza (TV) (1986), Dogodilo se na današnji dan (1987), Oficir s ružom (1987), Braća po materi (1988), Boj na Kosovu (1989), Original falsifikata (1991), Bolje od bekstva (1993), Kaži zašto me ostavi (1993), Nož (1999).

Godine 1993. počinio je dvostruko ubistvo braneći svog starijeg brata posle čega je osuđen na četiri godine zatvora. Posle odsluženja kazne živeo je u Sjedinjenim Američkim Državama sve do 2012, kada se kao pomilovan građanin vratio u Srbiju.

Godine 2011, kada je bio pravno pomilovan, objavio je knjigu Godina prođe, dan nikad. Septembra 2013. iz štampe je izašla druga knjiga. Maja 2022. objavio je knjigu Padre, idiote.

Preminuo je 15. novembra 2023. godine u Beogradu u 64. godini.