Iza glumca Ivana Bosiljčića je zavidna karijera na televiziji i u pozorištu, a trenutno pažnju privlači ulogom u filmu "Jorgovani". Posebno je zanimljivo to što ga je u ovom ostvarenju reditelj Siniša Cvetić posle skoro 15 godina ponovo spojio sa koleginicom Slobodom Mićalović. Upravo je s njom bio partner u dve serije Zdravka Šotre koje su ih oboje učinili veoma popularnim parom kod televizijske publike.

O tome kako je upoznao reditelja Šotru i kako mu je dao te zadatke u serijama "Ranjeni orao" i "Nepobedivo srce", Ivan je govorio u razgovoru za TV Ekran.

- Zdravko Šotra i ja smo se upoznali na filmu "Gde cveta limun žut". Tu sam imao samo jednu scenu, ali nisam ni slutio da se tih dana odlučivalo i o podeli za naredni projekat. Nakon završenog snimajućeg dana, seli smo na ručak, koji je više izgledao kao neki prijatan, ali ipak informativni razgovor (smeh). "Ko si ti? Odakle si, mladiću? Ko su tvoji?", pitao je uvek konkretni Šotra. Nakon toga sam doznao da se dobro raspitao kod producenata, kod kolega glumaca i vrlo sam zahvalan što me svako od njih toplo preporučio.

Foto: Jutjub printskrin/Adria Film

 

 

Zanimljiva je simbolika to što je Ivanov deda, inače ruski oficir, nosio identičnu uniformu kao glumčev lik u "Ranjenom orlu".

- Dirljivo mi je bilo kada sam dedi doneo fotografiju iz serije da mu pokažem šta radim, a on je odmah pronašao i meni poklonio svoju sliku staru 50 godina. Na njoj je imao identičnu uniformu kao ja na snimanju. Deda Miodrag se do tada nije baš pozitivno izražavao na temu toga što mu je najstariji unuk odabrao umetnički zanat. Tvrdio je da glumačka akademija nije fakultet, nego nekakav kurs. Ali nakon premijere "Ranjenog orla" u suzama mi se izvinjavao i od tada me je podržavao sa neverovatnom usrdnošću - dodao je Ivan.

Foto: ATA images

 

 

Ovaj dramski umetnik je tom prilikom otkrio kako sluša svoju intuiciju, kao i onda kada je uoči poziva za prvu audiciju u Rusiji čitao dedine dnevnike o susretu sa Rusima, ne sluteći preporuku Bikovića da zaigra tamo.

- Ima nešto mistično u tom pozivu za moje prvo snimanje u Rusiji. Sve se odigravalo za nekoliko sati, poziv, čitanje scenarija, kupovina avionske karte, odlazak... Jedini garant da je to sve regularno i ostvarivo bila je Miloševa preporuka. Kratko je rekao: "Poznajem te ljude, ne propuštaj šansu." I nisam. Danas sam bio u Beogradu, sledeće jutro u Moskvi. I tako je sve počelo - opisao je glumac početke koji su ga učinili popularnim i u Rusiji.

Zlatiborac, koji je od Moskve do Srbije bio pravi Hercegovac

Ivan Bosiljčić je rođen 1979. godine, a i odrastao je u Užicu, gde i dan-danas često ume da ode u posetu roditeljima, LJilji i Dejanu. NJegov deda Miodrag je bio prva generacija srpskih oficira koji su školu završili u Rusiji.

- Deda Ivan mi je bio umetnik pravi, raskošni umetnik, a deda Miodrag, tatin tata je bio pravi oficir, pravi Hercegovac, Zlatiborac, koji je od Moskve do Srbije, od Rusije do Srbije bio takav, tako jedan raskošan karakter. Čitao sam njegove dnevnike, njegov prvi susret sa tim kako izgleda njegov odlazak sa 14 godina. NJega su iz Drugog svetskog rata kao mladog vojnika kao četrnaestogodišnjaka uzeli i odveli u školu. To je bila prva jugoslovenska generacija mladih oficira koji su tamo završili školu i vratili se ovde. I to što sam čitao, to sam posle doživeo. Ja sam njemu zahvalan jer kada su se otvorila vrata te velike zemlje, tačno je bilo tako u tim gabaritima, ljudi su bili takvi, neverovatno da se ništa nije promenilo.

Za kraj priče o svojoj inostranoj karijeri je rekao:

- Ja sam srpski glumac gde god da radim. Na Istoku ta vrsta reputacije velika je prednost. Za Zapad ne znam. Trenutno sam u Beogradu i drago mi je što imam pozorišni kontinuitet. Prijala mi je kratka pauza od snimanja - zaključio je Ivan.

BONUS VIDEO: