Bilkićeva ispovest: Oca mi ubile ustaše, uvek pevam iz srca

Bilkić je decenijama sinonim za moćan, zdrav glas, pun duše, a njegove pesme kao što su &quot;Krčma u planini&quot; ili &quot;Most do moga zavičaja&quot; neizostavan sudeo svakog narodnjačkog veselja.Kako je Bilkić 2001. godine govorio o svom životu i karijeri, iznoseći u ispovestiza &quot;TV Novosti&quot; koje trenutke smatra najvažnijim, uz zanimljive anegdote, pročitajte u tekstu koji prenosimo u celosti:Tokom moje pjevačke karijere bilo je lijepih, ali i neprijatnih situacija. Uvek se trudim da ono što je bilo loše zaboravim, naročito ako su prepirke u pitanju. Što se lijeppih stvari tiče, prije svega mi na pamet padne moje djetinjstvo, kada sam naučio prve pjesme. Majka je izdržavala nas petoro djece. Oca su mi ubile ustaše kada sam imao petnaest dana. Pošto sam bio najmlalji, često sam ostajao sam. Braća i sestre bili su u internatima i školama, a majka na poslu. Moja obaveza bila je da čistim štalu u kojoj je bila naša jedina kravica. Međutim, ja sam samo bacao slamu, tako da je to &quot;brdo&quot; toliko naraslo da krava jednog dana nije mogla ni da uđe u štalu.Foto: Arhiva TV Novosti- Neđo, &#39;ajd ovamo da očistiš štalu - pozvala je majka.- Ne, ja nisam rođen za to - rekao sam.- E, a zašto si ti rođen? - upitala je.- Ja sam rođen za nešto mnogo ljepše - odgovorih.Majka očigledno nije sanjala moje snove, a oni su u mom slučaju bili veliki. Dok sam bio dijete toliko je u meni bilo mašte da sam jednom poželeo da dobijem krila. To mi tada nimalo nestvarno nije izgledalo! Ovu priču vam pričam jer je ona na neki način obilježila moj život.Bugojno, moje rodno mjesto, opasano je planinama. Za mene je ono bilo čitav svijet, ali sam uvijek želio da vidim šta je iza brda. Jednog dana upitao sam tetku kako da dobijem krila pa da preletim preko planina. Rekla mi je: &quot;Sine, obiđi sedam puta oko crkve na koljenima i svaki put kad dođeš pred ulazi, kaži daj mi, Bože, krila.&quot;Foto: Arhiva TV NovostiTo sam uradio, tako da je na travi i šljunku bilo dosta krvi s mojih koljena. Kada sam došao kod tetke sav uplakan i kaz&#39;o da mi Bog nije dao krila, tetka me je pogledala i rekla: &quot;Daće, sine,daće!&quot; U njene riječi sam se uvjerio kad sa tokom karijere avionom preletio čitavu zemaljsku kuglu.Iz Bugojna sam otiš&#39;o da se školujem, ali diplomu nisam stekao. Ostao sam apsolvent mašinskog fakulteta, tako da sam stipendiju i iz srednje škole i sa fakulteta morao da vratim JNA, čiji sam stipendista bio.Kada sam došao u Beograd, počeo sam da pjevam uz pratnju orkestra Duška Radetića. Audiciju nije bilo lako proći. Prijavilo se nas tri stotine, a prošli smo samo jedna djevojka i ja. Ko će dobiti zeleno svjetlo, odlučivao je pokojni Carevac. Koleginica koja je prošla audiciju sa mnom ubrzo se udala za nekog ambasadora i prestala da pjeva. Ja nisam mogao da nađem ambasadorku, pa sam nastavio da pjevam.Foto: Arhiva TV NovostiImao sam 19 godina, toga se dobro sjećam. Trebalo je da otpjevam pjesmu &quot;Titrala se djevojčica dvima trima jabukama&quot;. U toj melodiji ima promjene ritma, što je za mene bilo &quot;špansko selo&quot;, jer se u Bosni pjevalo kako te grlo nosi. Znajući to Duško mi reče: &quot;Bosanac, ako ti ovo otpevaš, ja ću ti sutra kupiti prase na pijaci.&quot; Meni krivo, hoću da puknem. Vjerujete li mi da sam ja taj ritam jednostavno memorisao i otpjev&#39;o po nekoj sili, a da ga uopšte nisam osjetio. Prase mi Duško nije kupio, ali je ploča prodata u preko sto hiljada primjeraka.Moja supruga Dušica školovala je glas iume lijepo da pjeva romanse. Ja ne znam, ali mogu sve da otpjevam. A izašto bih učio da pjevam romanse kad mojim venama teče bosanska narodna pjesma?Znate li kad su dva Muslimana slušala dva pjevača na radiju. Tek će prvi: &quot;Joj, ćuj, bolan našeg Safeta kako pjeva, zvijezde sa nebjesa skida.&quot;&quot;Nije, bolan, Safet, to je Bilkić&quot; - veli drugi.Foto: Arhiva TV Novosti&quot;A što krći, mater mu jebem&quot; - odgovara prvi.I kad već pomenuh Safeta, da vam ispričam i ovo. Pita jednom jedan novinar Zaima Imamovića, Safeta Isovića i mene ko je od nas trojice najbolji bosanski pjevač. Zaim malo muca, pa veli: &quot;Aaajde, bolan, nemoj me to pitat, nije to toliko važno.&quot; Ja uskočim i kažem: &quot;Ja sam najbolji pjevač&quot;, a Zaim opet muca: &quot;Pa, Bilkiću, bio si do sada skroman, šta ti bi?&quot;&quot;Pravoslavni&quot; - odgovorih.&quot;E, jesi, brate&quot; - potvrdi Zaim.Sa kolegama nisam imao problema. Znate, sa kolegama je loš sam onaj ko ne zna pjevat. Nažalost, 70 posto onih koji se danas pojavljuju ne znaju da pjevaju. Iz Ministarstva kulture poručuju: ako ti se ne sviđa, promijeni kanal. Ja hoću, razumijem se u muziku, ali naša djeca ne mijenjaju kanale. Čitava Srbija igra kolo u jednom pravcu. To nije srpsko već tursko, ali svi su to već prihvatili. Bojim se da se mi pjesmom ponovo poturčimo. A za mene mnogi i misle da sam musliman. Valjda zbog sevdalinki. Dok sam živeo u Kanadi, umalo da me ne prime u crkveni odbor jer je jedan Bosanac ustao i rekao da mi je majka Muslimanka. Bila je to novost za mene, a i za moju majku, koja se zove Vukosava. Na kraju se sve dobro završilo, ja sam primljen u odbor, a majka je i dalje Srpkinja.Foto: Arhiva TV NovostiMoji Bosanci su nešto posebno. Vole dobru pjesmu, sevdah, i kod njih ne prolazi falš. Istina, imaju srce veliko k&#39;o Bosna, pogotovo moji Bugojanci. Prošao sam cijeli svijet, ali kad god se sretnem sa njima, ja vidim sebe. Jedino oni do kraja mogu razumjeti moju pjesmu. Ja pjevam da bih živio, i živim da bih pjevao.Kad sam pred sam rat 1990. pjevao naBogošćiu Sarajevu, okupilo se mnoštvo ljudi. Jesam ja bio omiljeni pjevač u cijeloj Jugoslaviji, ali pjevati u Bosni, to je bilo, eh... Pjevam ja tako na Vogošći:&quot;Imao sam jednu ljubavnekada sam srećan bio!Imao sam, oj, mladosti,imao pa izgubio!&quot;Posle toga ide refren:&quot;LJudi su me prevarilii lažima ne znam broja,još jedino tebi moguda vjerujem, majko moja.&quot;Međutim, kad sam ja počeo: &quot;ljudi su me prevarili&quot; i držim tonalitet, jedan Bosanac koliko ga grlo nosi iz publike viknu: &quot;Jebem im ja mater.&quot;Foto: Arhiva TV NovostiPublika je uvijek na mojoj strani, što je za jednog pjevača veoma važno. Možete vi da pjevate dosta dobro, ali ako narod to ne osjeća, ako ga pjesma ne pogađa, onda ništa. Pjevač koga publika ne traži i kad se povuče, ne ostaje dugo na scjeni. Kad pjevam, ja uvijek pjevam iz srca. Tako su me učili moji u familiji, prije svega u mojaporodica (majka, braća i sestre), svi su lijepo pjevali. Nisam ni znao da se drugačije može pjevat, do iz srca. Jednom mi je jedan guslar iz Crne Gore, sa Cetinja, rekao: &quot;Znaš šta, Nedjeljko, ima pjevača dobrijeh ka što si ti, li nijedan ne zna upravljati glasom ka ti, drugima pobjegne.&quot;Valjda ću i sada upravljati glasom. Treba da snimim jedan album za PGP-RTS. To su pjesme koje publika zna, ali i nove. Lijepo ja sarađujem sa ljudima iz PGP-a. Davno sam imao mali konflikt sa Jovanom Ristićem. On je naš poznati režiser i to je neosporno. Ali, dok radi, prilično psuje, i oslovljava ljude sa: &quot;Cigani, ajde, majku vam vašu!&quot; Valjda je to njegov način poslovanja! Ja sam ga opomenuo da sam mnom ne može tako da postupa, a kad mi je još jednom opsovao mater, bilo je tu svačega. Jer, kod nas je majka svetinja. U Srbiji je opsovati nekom mater kao uzrečica, međutim, u Bosni je poziv na boj. Izmirili smo se. Jovan i ja. Jer, mora se dalje.I krenem ja dalje, pa sve do ovog Đurđevdana. Pozvao nas jedan menadžer iz Nemačke, zapravo tamo radi, da pjevamo (ja da pjevam, Velja Živković da svira) u selu Žablja u Vojvodini. Kaže, peče dva vola na ražnju. Trebalo je da pjevamo od subote uveče, do nedjelje ujutro. Zove u petak da mu odnesemo plakate. Lova do krova, obećava. Otišli Velja i ja, kad tamo, kuku majko. Treba da se pjeva u nekoj nedovršenoj kući. Od volova nema ništa, čak ni ražanj. Kaže čovjek odustao od volova, ali ne i od pjesme. Pogledam ja u Velju pa mu kažem: &quot;Ajmo odavde, crni Veljo, izgleda da smo ti i ja volovi.&quot; No, bilo pa prošlo.* Nportal.rs zbog vas daje novi život tekstovima iz bogate novinske arhive &quot;Novosti&quot;, a ovaj članak je izašao u &quot;TV Novostima&quot;, 2001. godine. *BONUS VIDEO:

Bilkićeva ispovest: Oca mi ubile ustaše, uvek pevam iz srca

Vaš komentar

Nema komentara