"BIO JE POVUČEN": Oglasio se rođak KRVNIKA sa Cetinja

Masovna ubistva u kojima stradaju članovi rodbine i prijatelji su odlika malih sredina. Svi masakri koji su se desili u poslednjih 100 godina su se desili po selima i manjim gradovima. Problem je što su takve sredine zatvor za ljude koji zbog nečega nisu prihvaćeni od strane najbližih a nemaju gdje da odu. Žive sa onima koje mrze i koji ih mrze. U velikim gradovima i velikim državama gdje osoba može lako promjeniti mjesto stanovanja i započeti život negdje drugo, takve se stvari ne dešavaju. Nedostatak perspektive dovodi do ovakvih tragedija. Čujem kako ovoga ubicu nazivaju "Monstrum" baš kao i mnoge prije njega. Ipak on je donekle žrtva psihološke torture. U malim sredinama svako svakoga zna i postoji kultura ponižavanja onih koji se nisu da kažemo "snašli" u zatvorenom društvu. Takva osoba počinje da krivi svoje najbliže zbog podcijenjivačkog stava i zbog nemogućnosti da se kao pojedinac ostvari. Vremenom se taj osjećaj zarobljenosti u uskom društvu koje ga ne prihvata pretvara u stvarnu i nekontrolisanu mržnju i bijes koja na kraju eskalira u zločin. Kada se nekom nakupi dovoljno jada i jedna kap prelije čašu, nastaje tragedija. Da je kojim slučajem otišao sa Cetinja ili imao priliku da svoj život nastavi na drugom mjestu, ovo se naravno nebi desilo. Cetinje je samo po sebi vrsta zatvora. Poslednje mjesto na kojem bi želio živjeti. Užasno mjesto sa teškim ljudima. Svak svakoga gleda da unizi a kako bi sebe istakao u mraku jedne male varoši. Neka je svima poginulima laka crna zemlja i da živi postanu malo više tolerantni i prosvijetljeni.