ЗАШТО СЕ СЛАВИ НОЋ ВЕШТИЦА? Ево одакле потиче овај обичај

Pa dobro, da objasnim. Svi današnji religiski obredi su nastali u drevnoj prošlosti kao poljoprivredne radnje. Bilo da je u pitanju ratarstvo ili stočarstvo. Hrišćanski obredi su uglavnom vezani za ratarstvo dok su islamski obredi vezani za stočarstvo. Noć vještica je običaj koji prethodi danu svih svetih. To je 40 dana od dana sjetve. To je sudnji dan. Dan kada žeteoci izlaze u polje i ocjenjuju i sude dali je sjetva žita bila uspješna ili ne. 40 dana od sjetve Pšenica poraste do iznad članka od stopala i ako je zelene boje to je znak da je sjetva bila uspješna i tada se kaže Niko ili ANiko. Svi Sveti. To prosto znači da je sve posijano niklo i da je sve uspješno. No ako nije pšenica porasla do iznad članka od stopala ili je žute i usahle boje to je onada Niko Ništa, i znak da je sjetva propala. Naravno, sjeme ili zemljište ili nešto sasvim drugo je razlog što sjetva uspije ili ne uspije. Mitološki, sjemenu je suđeno u podzemnom svijetu i tamo je odlučeno dali će iznići ili će propasti. Tako je isto sa ljudskim dušama po žetelačkoj mitologiji. Nakon sahrane (Sjetve) duša pokojnika odlazi na sudilište podzemnog svijeta. Nakon 40 dana dolazi odlučujući sud, dali je duša bila dobra, loša ili zla. Dali će duša otići na nebo, biti vraćena u stanje tjelesno i reinkarnaciju ili će zauvjek nestati u tami. Noć prije sudnjeg dana dok se sudi dušama pravednika, u podzemlju se okupljaju duše zle koje negoduju zbog zavisti. Pokušavaju da podvalama i zlobom onemoguće dobrim dušama put ka nebu i Stvorcu. Pokušavaju da utiču na sudiju podzemnog svijeta Boga a kako bi ga naveli da promjeni odluku te da dobre duše baci u mrak. Noć Vještica je iznikao kao običaj iz te mitološke priče i kao običaj se održavao u žetelačkim kulturama. Zle duše, aveti i spodobe te noći bivaju nagrađene sa sitnim darovima a kako nebi ometale dobre duše na njihovom sudnjem danu i onemogućile ih da se vinu ka nebu. Ovaj običaj je ponekada imao i brutalan karakter. Nakon više uzastopnih propali sjetvi zavladala bi glad i bolest i smrt. Tada bi žeteoci u očaju žrtvovali na ovaj dan bivole i prosipali krv životinja po polju u nadi da će nahraniti i umilostiviti gladnu zemlju, jer gladna zemlja ne daje ploda. U ekstremnim trenucima dešavalo se da se vrše obredi i ljusdkog žrtvovanja. Dešavalo se da se žrtvuju djeca kao nešto najvrednije što društvo ima da ponudi. Otuda je bilo važno da se aveti časte a kako nebi dolazilo da gladi. U ovom običaju učestvuju djeca. Podsjećaju na duše žrtvovane djce. Dakle, važno je da društvo ne traži spasenje u ekstremnim djelima čak i ako su vremena teška. Racionalno i logično rasuđivanje je osnov savremene civilizacije ali smo svjedoci čak i danas kako je lako podgrijati ektremizam u momentima neke krize. Ljudi u očaju mogu u svašta da povjeruju. Beskrupulozni vođe mogu i najboljeg čovjeka navesti na zlo. Svako mora čuvati svoju dušu. Teški trenuci su test svačije duše. Tu se pokazuje dali je nako čovjek ili ne i dali je neka duša dobra ili zla.