Dragan Stojković Bosanac je odrastao u Konjicu, a kasnije se preselio u Beograd. Kao i svi u mladosti je imao ljubavi o kojima je iskreno govorio u emisiji "Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović", ali naglasio i onu pravu sa suprugom sa kojom se i danas smeje i uživa.
Foto: ATA images
Kako je i sam pomenuo tokom emisije, u Konjicu, na Neretvi dešavale su se i momačke tuče, ali i prva zaljubljivanja, a onda se povela tema o gimnazijskim ljubavima.
- Pa da vam kažem, ja sam imao dosta cura, što bi rekli kod nas tamo. Imao sam dosta devojaka. Sa svakom devojkom sa kojom sam bio u gimnaziji, to su bile iskrene ljubavi. Nije to bilo kao danas. Mladalačke, one iskrene. Mladalačke, to su emotivne, onako, ako se još uhvatimo za ruku, uh, puna ruka brade. To je već maksimum, da, da. Sa svima sam ostao veliki prijatelj danas. I sa mojom današnjom suprugom, Dunjom, s njom sam bio komšija i od drugog ili trećeg razreda osnovne škole smo išli zajedno - kaže Bosanac.
Imao je i druge devojke, a sa Dunjom je kaže počeo da se zabavlja tek na fakultetu.
- Tako da sam ja imao fore - kaže Dragan Stojković Bosanac.

Foto: ATA images
Dunja je upisala ekonomiju, Dragan pravni fakultet, a dolaskom u Beograd i neke stvari su se promenile.
- Dolaskom u Beograd fakultet je bio, trebalo je da bude na prvom mestu, međutim, moja ljubav prema harmonici i prema sredini, da je harmonika najviše negovana i najbolje se svira, to je Srbija, znači, kroz Bosnu ne pevaj, kroz Srbiju ne sviraj, kroz Makedoniju ne igraj, sad su oni dodali malo ne igraj i ne pevaj i ne sviraj, ali nije baš tako, prema tome, harmonika sa Radojkom Živković, sa Miodragom Todorovićem Krnjevcem, a posle, kasnije, dolaskom nove generacije, kao što je gospodin LJubiša Pavković, Đokić i plejada drugih, ja sam se tad priključio, je stvarno bila, nosila, što bi rekli, sportskim žargonom, šnjur u harmonici. Kada sam došao, ja sam pre svega mogao da studiram u Sarajevu, meni je to bilo blizu, međutim, ja sam nekako, daj da ja idem za Beograd, znaš, ipak tamo, mi smo iz Srbije, čak sam bio tu toliko proračunat i kad sam došao, prvo što sam uradio, učlanio sam se u kulturno umetnička društva. Kulturno umetnička društva, meni je žao što se danas to ne neguje, su osnov upoznavanja, spoznavanja narodne muzike i igara. Kroz igru, muziku i folklor u smislu vizuelnog doživljaja nošnji iz svih krajeva, čovek spoznaje mnogo bolje, lakše, ko je, odakle je... - kaže Bosanac i dodaje da je danas to drugačije:
Foto: ATA images
- Znate kako meni danas izgleda, kao da je čovek, kao da u muzici omladina kreće negde sa prvog sprata, a dole temelja i podruma nema uopšte.
BONUS VIDEO: