Kolege i prijatelji glumci, okupili su se na velikoj sceni "Olivera i Rade Marković" Beogradskog dramskog pozorišta, čiji je član preminuli glumac bio član. 

Glumica Iskra Brajović održala je potresan govor. Ona je istakla koliko joj je njegova podrška bila bitna kada je krenula da se bavi glumom. 

- Već je poznato da je za poziv glumca važna tananost duše i raskoš talenta. Ali da bi glumac bio glumac za decu, mora je da poseduje neku tajnu veštinu, neko zrno magije koje oči deteta zauvek veže za svoj lik.Mata je znao tu tajnu veštinu. Lako, kao da je za to oduvek spreman. Za mene, on će zauvek ostati moj Krempi, iz predstave "DŽinovska torta", i moj brat Grim, iz predstave "Snežana". 

Rekla je glumica potresnim glasom i nastavila: 

- Kada sam u dvadesetim stala na scenu "Puža", bio je moj prvi domaćin, prvi partner, i prvi drug. Nesigurnoj i novoj u toj kući, slao mi je iz prikrajka vetar u leđa, da se hrabro otisnem i predam deci. Duhovit, topao, dečački poletan, vladao je scenom pozorištanceta decenijama. Onda je prestao da igra.Ali uvek bi postojala ona tiha domunđavanja "kako je?", "je li bolje?", "jesi li ga video skoro"... Ona nada da će se pojaviti, makar samo da nas vidi. "E, gde si mala"... Onako usput. Dok se njegovi kostimi još uvek vijore na vešalici kraj zavese za brze promene.I onda, najcrnja vest.

Iskra je za kraj poručila da ne veruje u konačne odlaske: 

- Ne verujem baš mnogo u konačne odlaske. Svako ko nas dotakne ostavi nešto svoje u nama.Zato, ako svratite u "Puž", i učini vam se da u promeni svetlosnih efekata ugledate jedan kovrdžavi pramen kose ili dobro znani pogled, niste se prevarili. To Mata, nevidljivom rukom šalje dobar vetar u leđa nekim novim klincima na sceni, i van nje.

Foto: Jutjub printskrin/Moj rođak

 

(Kurir

BONUS VIDEO: