Vazdušni napadi Nato snaga na Saveznu Republiku Jugoslaviju počeli su na današnji dan pre 26 godina. Sirene za vazdušnu opasnost oglasile su se oko 19.45 časova, a prvi projektili pogodili su zgradu Centra veze u prokupačkoj kasarni, kada je poginuo vojnik Boban Nedeljković.

Na Kosovu prvi na udaru bili su vojni ciljevi u Prištini.

Naredbu za vojnu kampanju dao je Havijer Solana, tadašnji generalni sekretar Natoa, komandantu savezničkih snaga, generalu SAD Vesliju Klarku, iako za ovu intervenciju nije postojalo odobrenje Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Zbog toga se često govori da je sa prvom bačenom bombom umrlo međunarodno pravo.

Foto: I. Marinković

 

Pokretanje operacije „Savezničke snage“, Nato je obrazlagao potrebom da se zaustavi „humanitarna katastrofa koja se odvijala na Kosovu“ i kao posledicu neuspešnih međunarodnih napora da se sukob reši diplomatskim putem.

Da je Nato spreman da pokrene udare protiv SRJ bilo je objavljeno još u januaru 1999, pre konferencije u Rambujeu na kojoj su predstavnici tadašnje vlasti u Srbiji i kosovskih Albanaca, uz međunarodne zvaničnike, tokom februara, bezuspešno pregovarali 17 dana.

Tadašnja američka administracija, predvođena predsednikom Bilom Klintonom, verovala je da će bombardovanje trajati nekoliko dana i da će predsednik SRJ Slobodan Milošević ubrzo prihvatiti predloženi sporazum iz Rambujea, sa njegovim, za Beograd spornim delom, o vojnom prisustvu Natoa na području Kosova. Napadi Alijanse, koja je tada imala 19 članica, trajali su 78 dana.

Foto: Z. Jovanović

 

Ubijeno je 2.500 civila, među njima 89 dece, i 1.031 pripadnik vojske i policije. Ranjeno je oko 6.000 civila, od toga 2.700 dece, kao i 5.173 vojnika i policajaca, a 25 osoba se vodi kao nestalo.

Tokom 78 dana vazdušnih napada, prema podacima Natoa, izvedeno je više od 38.000 letova - od kojih su 10.484 sa vatrenim dejstvima.

Procenjuje se da je za 78 dana izručeno oko 15 tona osiromašenog uranijuma, teško su oštećeni privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, infrastruktura, medijske kuće, spomenici kulture... Nato je prvi put upotrebio grafitne bombe za onesposobljavanje elektroenergetskog sistema.

Na Kosovu su na meti bili Gračanica, Leposavić, Kosovska Mitrovica, Kosovska Vitina, Peć, Podujevo, Gnjilane, Prizren, Uroševac... Poslednji projektili pali su u području sela Kololeč kod Kosovske Kamenice.

Foto: D. Milovanović

 

Nato je 1. maja bombardovao most u Lužanu kod Podujeva preko koga je prelazio autobus Niš-ekspresa i usmrtio 44 osobe. Autobus "Đakovica prevoza" pogođen je 3. maja kod Savine Vode, na putu Peć-Kula-Rožaje, kada je poginulo 20 osoba, dok su njih 43 povređene. Kod sela Koriša nedaleko od Prizrena 14. maja bombardovana je kolona ljudi, poginulih je bilo 87, a 70 ranjenih. Zatvor Dubrava u Istoku pogođen je 21. maja, gde je ubijeno najmanje 20 zatvorenika.

Agresija je obustavljena potpisivanjem Vojno-tehničkog sporazuma u Kumanovu 9. juna 1999. kojim je precizirano povlačenje snaga Vojske Jugoslavije sa Kosova i ulazak na Kosovo međunarodnih vojnih trupa, i usvajanjem Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija.

Generalni sekretar Nato 10. juna 1999. izdao je naredbu o prekidu bombardovanja. Prve trupe Kfora ušle su na Kosovo 12. juna.

(Kosovo onlajn)

BONUS VIDEO: