Običaj da se za Ilindan priprema pečeni petao ima višeslojno značenje. U starini se verovalo da je taj čin svojevrsna žrtva Svetom Iliji, pokušaj da se umilostive sile koje tog dana mogu da zaprete usevima i domovima. Petao se najpre prinosio kao žrtva, a zatim posluživao kao deo svečane gozbe. Na taj način se, verovalo se, prizivala zaštita i blagostanje.
Foto: Shutterstock
Petao kao simbol domaćina i čuvara kuće
U pojedinim delovima Srbije, običaj pečenja petla bio je posebno prisutan u godinama obeleženim sušom, gradom ili drugim nedaćama. Verovalo se da tada petao simbolično "izmiruje" dom sa nebeskim silama. Etnološki gledano, petao u srpskoj tradiciji ima duboku simboliku - on je znak svetlosti, jutra, novog dana i zaštite od zlih sila. NJegovo kukurikanje označava dolazak svetla i rasterivanje tame, pa se smatralo da time štiti kuću i ukućane.
domaćina kuće, naročito najstarijeg člana porodice. Smatralo se da, ukoliko se za praznik ne pripremi pečeni petao, domaćin možda neće dočekati sledeći Ilindan. Na taj način, petao je postajao simbol životne snage, mudrosti i dugovečnosti.
Foto: Profimedia, M. Vukadinović, SPC
Pročitajte još
Kada se običaj ne sprovodi
U porodicama koje slave Svetog Iliju kao krsnu slavu, priprema trpeze zavisi od dana u nedelji na koji praznik "padne". Ukoliko Ilindan nije u sredu ili petak, danima kada se po pravilu posti, pečeni petao je obavezan deo slave. U slučaju da praznik ipak padne na postan dan, običaj se izostavlja u skladu sa pravilima posta.
I danas se običaj pamti, iako se ne poštuje svuda
Iako se u savremenom dobu ovaj običaj više ne praktikuje u svakoj pravoslavnoj kući, njegovo značenje i dalje živi kroz narodna verovanja i porodične predaje. Mnogi i danas 2. avgusta izbegavaju teže poslove, ne peru veš, niti ulaze u njive, verujući u staru izreku: "Sveti Ilija ne prašta".
(Ona.rs)