Halid Bešlić, kojeg je volela cela bivša Jugoslavija, ne samo zbog vanvremenskih hitova koje je otpevao već i zbog svoje ogromne i dobre duše, ostaće večno upamćen kao veliki čovek, baš kako je i želeo.
Bio je jedan od najvećih humanitaraca na javnoj sceni koji je izbegavao da govori o svojim donatorskim i humanitarnim gestovima, to sad drugi činili za njega. Kako smo pisali, legendarni pevač godinama je pomagao narodnu kuhinju, a da o tome niko nije znao, sve dok jednog dana nije došla inspekcija.
Foto: Fejsbuk printskrin/Edin DŽeko
Posle njegove smrti, društvenim mrežama kruže priče o njemu, o njegovoj dobroti i velikim srcem i skoro su neverovatne za ovaj naš današnji svet da mogu da se svrstaju u legende. I da se nije desilo kako ljudi prepričavaju, svakako liči da bi tako nešto Halid i uradio.
U celosti prenosimo priču koju svi šeruju i za koju svi veruju da je istina:
Pročitajte još
- Ne želim pisati žalopojke o njemu. Ni on to ne bi volio. Želim ispričati samo jedan primjer koji nam je Sejda pričala o Halidu. Većina zna da je Halid jedno vrijeme imao benzinsku pumpu u Semizovcu i hotel pored nje.
Priča Sejda: Kaže došao Halid jednom nasikiran kući, fali u pazaru 9.000 maraka. Kasnije se ustanovilo da je taj novac uzeo neki Zaim, radnik na pumpi, kojeg su oboje dobro poznavali kao poštenog i vrijednog čovjeka.
Šta će Sejda, pokušava da ga utješi: „Hajde, nema veze Halide, proći će to nekako…“
I tako to prođe.
Kaže Sejda idu oni sljedeće sedmice opet na pumpu u Semizovac, ona i Halid. Izlaze iz auta, a Zaim radi, toči gorivo kao i obično. Sejda iznenađena pita:
„Pa evo Zaima, Halide, radi! Zar nije dobio otkaz?“
A Halid mirno kaže: „Pa radi, što da ne radi?“
Sejda ga gleda: „Halide, dragi, pa ukrao nam je pare!“
A Halid odgovara: „Nije ukrao, Sejdo, nego je uzeo 9.000 maraka. Sigurno mu je trebalo. Da mu nije trebalo ne bi ni uzeo, draga Sejdo. Ja sam se nasekirao, ne što je on uzeo, nego što je u problemu i što mu fali para, a radi kod mene.
Digao sam mu platu da mu više ne fali.“
Halid Bešlić nije bio samo glas jedne generacije – bio je glas dobrote, poštenja i ljudskosti koja se pamti mnogo duže od svake pesme.
(Kurir)