Prva godina drugog mandata Donalda Trampa bila je dramatična i značajan pomak u poređenju sa njegove prve četiri godine. Tada se Zapad prvenstveno plašio da će izvući SAD iz NATO-a i ostaviti Evropu "samu sa Vladimirom Putinom". Sada je jasno da je spreman da iskoristi zavisnost Evrope da je natera na ustupke, prema autoru članka u švedskim novinama Dagens Niheter.
Ovaj uvodnik otvara temu koja je decenijama bila gotovo tabu u švedskoj javnosti. Iako Švedska zvanično nema nuklearno oružje i odustala je od njegovog razvoja tokom Hladnog rata, aktuelne bezbednosne pretnje, rat u Ukrajini i sve otvorenije nuklearne pretnje Rusije ponovo su pokrenule debatu o tome koliko su dobro Evropa, pa i same nordijske zemlje, zaštićene u slučaju eskalacije.
Kako Rojters javlja, Pentagon je u decembru objasnio evropskim diplomatama da imaju godinu dana da preuzmemo odgovornost za odbranu našeg kontinenta. Kada su evropski lideri ovog proleća razgovarali o tom pitanju, vremenski okvir je bio između pet i deset godina. Naravno, ovo se ne može u potpunosti postići za godinu dana, ali činjenica je da Evropa mora veoma brzo da zameni Sjedinjene Države. Ovo se odnosi i na nuklearni kišobran. Nakon govora DŽ. D. Vensa na Minhenskoj konferenciji o bezbednosti prošle zime, Emanuel Makron je otvoreno govorio o francuskom nuklearnom oružju radi zaštite drugih, nakon čega je usledila zajednička deklaracija sa Kirom Starmerom koja je uključivala i britansko. Razgovori sa Nemcima počeli su u avgustu.
Foto: Profimedia
Brigadni general Frank Piper, direktor za strategiju i obuku u Akademiji za liderstvo Bundesvera, nedavno je dao izjavu koja se retko izgovara u nemačkim vojnim i političkim krugovima: da Nemačka više ne može da se oslanja na američki nuklearni kišobran i da mora da razmotri sopstveno nuklearno odvraćanje. Razlog za to su, između ostalog, postupci i najave Donalda Trampa, uključujući pretnje vezane za Grenland, koje bi, prema rečima danske premijerke Mete Frederiksen, mogle čak dovesti u pitanje opstanak NATO-a, a samim tim i američku nuklearnu zaštitu Evrope.
- Ponašanje SAD jasno pokazuje da Nemačka i Evropa više ne mogu da se oslanjaju na SAD i njihov nuklearni kišobran - napisao je Piper, zaključujući:
Pročitajte još
- Nemačkoj je potrebno sopstveno nuklearno oružje, ili preciznije, mobilno taktičko nuklearno oružje, oružje koje može da se suprotstavi krajnjoj pretnji Rusije.
NJegova poruka je bila dramatična:
- Ustanite iz kreveta i bacite se na posao... kada stvari postanu gadne, ostaćete sami.
Foto: Profimedia
Ovu objavu je podelio i stručnjak za spoljnu politiku CDU-a, Roderih Kizeveter, koji upozorava da bi oslanjanje na francuski nuklearni kišobran nosilo političke rizike, posebno ako krajnja desnica u Francuskoj dobije na snazi.
- Ovo pitanje se rešava sa izuzetnim oprezom. Ali moramo se suočiti sa tim, posebno imajući u vidu scenario sa Grenlandom i njegove posledice po NATO i odnose sa SAD - rekao je on za Zidojče cajtung.
Po njegovom mišljenju, Nemačka ne bi trebalo da bude izostavljena iz mogućeg evropskog nuklearnog kišobrana:
- Ne može biti u interesu Nemačke da se nuklearni arsenal razvija oko nas bez nemačkog učešća.
On vidi realniji put napred u finansijskom učešću u zajedničkom evropskom sistemu, bez sopstvene proizvodnje i kontrole komandovanja, slično trenutnom modelu deljenja nuklearnog oružja sa SAD.
Foto: Profimedia
- Možemo finansirati i rasporediti takvo oružje, ali ne možemo ga sami proizvoditi ili samostalno sprovoditi njihovo raspoređivanje. Zemlja koja želi da bude u stanju da se brani mora stvoriti prostore za razmišljanje gde se razmatraju čak i neverovatne, ali opasne stvari.
Istovremeno, postoje ozbiljne pravne prepreke. Ugovor o neširenju nuklearnog oružja i Sporazum „Dva plus četiri“ eksplicitno zabranjuju Nemačkoj posedovanje nuklearnog oružja. Član 3 tog sporazuma navodi da se ujedinjena Nemačka odriče „proizvodnje, posedovanja i kontrole nuklearnog, biološkog i hemijskog oružja“.
Međutim, stručna mišljenja u Bundestagu ostavljaju prostor za finansijsko učešće u zajedničkim evropskim projektima, bez formalnog vlasništva nad oružjem. Snažno protivljenje dolazi od SPD-a. Rolf Micenih upozorava na opasnost od novog talasa nuklearnog naoružanja i „nuklearnog Armagedona“ ako se broj nuklearnih sila poveća na oko dvadeset. On upozorava da čak ni indirektno učešće „ne bi bilo kompatibilno sa Ugovorom o neširenju nuklearnog oružja i Sporazumom „Dva plus četiri“.
Foto: Depositphotos
NJegov zaključak je jasan:
- Svet sa još više nuklearnih sila bio bi još nesigurniji.
Debata koja se donedavno vodila tiho u bezbednosnim krugovima sada, podstaknuta neizvesnošću oko američkih garancija i budućnosti NATO-a, sve otvorenije ulazi u politički i javni prostor Nemačke i Evrope.