I na današnjem 178. večitom derbiju između Crvene zvezde i Partizana, još uvek maloletni fudbaler je bio strelac.
Kostov je u nadoknadi vremena u prvom poluvremenu glavom načeo mrežu crno-belih na asistenciju Aleksandra Kataija. Dovoljno za delirijum na severnoj strani stadiona "Rajko Mitić".
Foto: M. Vukadinović
Ko je Vasilije Kostov?
Vasilije Kostov rođen je 11. maja 2008. godine u Beogradu, a kako sam kaže, fudbal je uz oca zavoleo od malih nogu.
- Mama mi je pričala, kada sam imao dve godine, da sam uživao da šutiram loptu sa tatom. Imam i neke fotografije. I tako sam se zaljubio u fudbal. Uz mamu i tatu. Kasnije sam zavoleo i košarku, ali da je igram rekreativno i da gledam naše košarkaše u Areni, u Evroligi - pričao je Kostov za "Kurir".
Pročitajte još
Foto: M. Vukadinović
O poreklu, mami i tati
Kostov je rođeni Beograđanin, a njegovim roditeljima srpska prestonica nije rodni grad. To je mesto gde su se upoznali i osnovali porodicu sa dvoje dece.
Vasilijev otac je iz Dimitrovgrada, a majka iz Šapca, slave Svetog Luku, a Kostov ima i sestru.
Foto: M. Vukadinović
- Slavimo Svetog Luku! Moj otac je iz Dimitrovgrada, a majka iz Šapca. NJih dvoje su veoma mladi došli u Beograd i ovde su se upoznali. Imali su 25 godina kada su dobili mene, posle je stigla i moja mlađa sestra. (smeh) Kada imam slobodno vreme, idem skoro svaki vikend u Šabac, kod majčine porodice. Ređe idem u Dimitrovgrad, jer je dalje, ali volim kad odem tamo, stvarno mi prija.
Srednjoškolac i dva uzora
Koliko je važno kućno vaspitanje, za mladog čoveka i fudbalera?
- Najvažniji segment. Objasniću. Vaspitanje iz kuće prenosi se na teren, ali i u komunikaciji sa drugim ljudima u životu. Zahvalan sam majci i ocu što su uvek bili uz mene. I danas mi pričaju da treba uvek da budem svoj. I da moram da završim školu, uporedo sa fudbalom.
Koju školu idete i kako ispunjavate svoje obaveze?
Foto: M. Vukadinović
- Idem u Sportsku gimnaziju. Redovan sam učenik. Treća sam godina i cilj je da završim školu. Onda ću da vidim, šta i kako. Sa ove tačke gledišta, verujem da ću upisati neki privatni fakultet. Nešto vezano za sport. Ali, otom, potom.
Ko vam je bio uzor kad ste bili dete, od domaćih i stranih fudbalera?
- Od malena Kristijano Ronaldo! Još kad sam bio dečak, imao sam njegove postere u sobi. Ceo život ga pratim i mnogo volim. Od domaćih sportista, najviše sam voleo Nemanju Radonjića! Evo sada, sa njim delim svlačionicu. (smeh) Najviše sam ga voleo.
(Kurir)