Iako je povod za njeno obraćanje bio rođendan jedne medicinske sestre, u prvom planu našla se surova realnost života onkoloških pacijenata i neizvesnost sa kojom se svakodnevno suočavaju. Književnica je na društvenim mrežama otvoreno opisala kako izgleda njen „običan život“ u bolničkom krevetu.
„Sigurna sam da svi vi zdravi nimalo ne zavidite nama na onkologiji koji ovde živimo iako o našem životu ne znate ništa. Običan je to život. Uveče zaspiš i često si debelo siguran da idući dan dočekati nećeš. Pa se zlobno tešiš, možda neće ni zdravi.“
U nastavku je opisala misli koje joj prolaze kroz glavu dok se svakodnevno suočava sa bolešću.
Foto: Antonio Ahel/ATA images, Profimedia
„Bura duva, čupa drveće iz zemlje, što ako zdravome odvali glavu? Ma, za******m se. Nije zloba ono što nas drži na životu. Mi, za razliku od vas koji i ne znate gde je riječka Onkologija, poznajemo sestru Ingrid. Da smo zdravi ne bismo znali što su toplina, čovečnost, osmeh žene koja deli tvoju sudbinu ali govori o drugim stvarima.
O psićima, unucima, kćeri, lepoti života, šetnjama po Krimeji i pušenju na balkonu noći o ponoći kad misli da je samo mesec gleda. Ingrid, i bolesne smo i očajne i nesretne i sretne jer te imamo. Što bismo mi bez tebe? Srećan rođendan“ – napisala je ona ženi koja se svakodnevno brine o njoj.
Pročitajte još
„Kosti su mu osute metastazama“
Književnica je i ranije u svojim tekstovima otvoreno govorila o težini bolesti kroz koju prolazi. Nedavno je priznala da su joj „kosti osute metastazama“ i da svaka od njih u njenom telu „vrišti na svoj način“.
U ranijim kolumnama više puta je naglašavala i važnost medicinskih sestara na onkološkim odeljenjima, ističući da upravo one često predstavljaju najveću podršku ljudima koji prolaze kroz najteže trenutke u životu.
Prema njenim rečima, medicinske sestre su te koje svakodnevno brišu granice očaja i, makar po njenom mišljenju, jedine su osobe koje bolesnike „drže na besmislenom životu“.