Ova ogromna nesrazmera, na koju je pre više od decenije ukazao veteran industrije Ken Šimizu, profesionalno poznat kao Šimiken, stvara veliki pritisak na malu grupu muškaraca koji moraju da odgovore na potrebe hiljada produkcija svakog meseca.
O ovoj temi ponovo se raspravlja na internetu tokom 2026. godine, što je privuklo pažnju na probleme sa kojima se suočava jedno od najvećih tržišta sadržaja za odrasle na svetu.
Foto: Pixel-Shot, Pixel-shot / Alamy / Profimedia
Šimiken, koji je od kraja devedesetih godina nastupio u hiljadama scena, privukao je pažnju javnosti još 2014. godine kada je rekao da su muški glumci u ovoj industriji ređi od bengalskih tigrova.
Prema njegovim tadašnjim tvrdnjama, svakog meseca pojavljuje se oko 4.000 novih naslova, dok je broj pouzdanih muških izvođača izuzetno ograničen.
Mnogi muškarci izbegavaju ulazak u ovu industriju zbog fizičke izdržljivosti koja se zahteva, potrebe da budu dostupni za snimanja puno radno vreme, ali i dugoročnih posledica koje društvena stigma može da ima na njihovu buduću karijeru i privatni život.
Pročitajte još
S druge strane, broj žena koje ulaze u industriju daleko je veći, a prema pojedinim procenama svake godine debituje nekoliko hiljada novih glumica. To omogućava veliki obim produkcije, ali istovremeno dodatno povećava potrebu za muškim izvođačima.
Muški glumci snimaju više scena
Nedostatak muških izvođača utiče i na raspored snimanja i na uslove rada.
Iskusni glumci neretko učestvuju u više scena tokom jednog dana ili nedelje, zbog čega se već godinama govori o riziku od fizičkog i psihičkog iscrpljivanja.
Pojedine procene iz perioda kada je Šimiken prvi put javno govorio o problemu ukazivale su da bi stvarni broj muškaraca koji redovno snimaju mogao da bude čak i manji od 70, odnosno bliži broju od svega 30 aktivnih izvođača.
Ne postoji sveobuhvatan zvanični popis zaposlenih u ovom sektoru, koji uglavnom funkcioniše preko privatnih studija i distributera, pa se navedene brojke uglavnom zasnivaju na procenama ljudi iz same industrije.
Ipak, činjenica da se slični podaci ponavljaju godinama ukazuje na to da regrutovanje novih muških izvođača ne prati potrebe produkcije.
Zašto muškarci izbegavaju ovu industriju?
Poznavaoci prilika kao glavne razloge navode kombinaciju kulturnih i praktičnih prepreka.
Pored zahtevne prirode snimanja, mnoge potencijalne kandidate odbijaju pitanja privatnosti i anonimnosti, kao i moguće posledice koje ovakav posao može da ostavi na njihov život van industrije.
Istovremeno, japanska produkcija filmova za odrasle u velikoj meri zavisi od iskusnih i pouzdanih muških glumaca, zbog čega se najveći deo posla koncentriše na relativno mali broj već poznatih imena.
Takva situacija stvara svojevrstan začarani krug: mala grupa iskusnih izvođača preuzima najveći deo posla, dok je ulazak novih ljudi u industriju ograničen.
Brojke nisu zvanično potvrđene
Ponovno širenje ove priče na društvenim mrežama tokom 2026. godine pokazalo je koliko neobični uslovi rada u specijalizovanim industrijama mogu da privuku pažnju javnosti.
Ipak, važno je naglasiti da podaci o svega 70 muških i oko 10.000 ženskih izvođača nisu rezultat zvaničnog popisa, već se u velikoj meri oslanjaju na ranije procene Šimikena i drugih ljudi povezanih sa industrijom.
Bez obzira na tačan broj, nedostatak muških izvođača već godinama se pominje kao jedan od specifičnih problema japanske industrije za odrasle.
Ovaj posao, kako ističu poznavaoci industrije, ne zahteva samo fizičku sposobnost, već podrazumeva i suočavanje sa pitanjima privatnosti, profesionalnih granica i mogućih posledica koje ova vrsta karijere može da ima na privatni život.
(HypeFresh)