Šta je potrebno da postanete bolji čovek? Vladeta Jerotić izdvojio je četiri koraka, a prvi je najteži jer od vas traži nešto što mnogi izbegavaju.

Vladeta Jerotić verovao je da čovek nije unapred određen onim što jeste i da uvek ima prostora da se menja. Za njega prava revolucija nije bila ona koja se događa u društvu, već ona koja počinje u samom čoveku. Put da postanete bolji čovek ne počinje velikim obećanjima, već iskrenim suočavanjem sa sobom.

Foto: Jutjub printskrin/psihijatrija

 

Verovao je u Gandijevu misao: „Budi promena koju želiš da vidiš u svetu“, ali je znao da promena počinje mnogo teže nego što zvuči. Čovek mora prvo da pogleda sebe bez ulepšavanja, da prizna ono što kod sebe ne voli i da bude spreman da na tome radi.

Jerotić je smatrao da čovek nije samo ono što jeste, već i ono što tek može da postane. Nije „dat“ jednom zauvek, već pred sobom ima zadatak da raste, uči i radi na sebi.

Prvi korak je najteži: Priznati sebi kakvi smo

U jednom od svojih predavanja Jerotić je govorio o osobinama koje čovek često lakše vidi kod drugih nego kod sebe.

Nezrele ličnosti mogu biti sklone kritikovanju drugih, nezadovoljstvu, ljubomori, zavisti i lakoj povredivosti. Jerotić je smatrao da svi ljudi u sebi nose određenu dozu ljubomore i zavisti. Razlika je u tome koliko smo spremni da ih priznamo sebi.

Priznati da smo bili ljubomorni, zavidni, sujetni ili nepravedni nije nimalo lako. Mnogo je lakše pronaći opravdanje ili krivicu prebaciti na nekog drugog.

Ko želi da bude bolji čovek, mora prvo da bude iskren prema sebi.

Drugi korak: Dobar čovek prihvata i teške reči

Kada čovek počne iskreno da gleda sebe, mora da nauči i da čuje ono što drugi primećuju.

Jerotić je smatrao da je važno prihvatiti dobronamernu kritiku, čak i kada nam nije prijatna. To ne znači da treba verovati svakoj tuđoj primedbi, već da ne treba odmah odbaciti sve što čujemo.

Nekada nam druga osoba kaže ono što sami uporno ne želimo da priznamo. Ako želite da budete bolji čovek, vredi zastati i zapitati se ima li istine u onome što vam neko govori.

Foto: Jutjub printskrin/Agape - Aleksandar Gajšek

 

Treći korak: Menjajte ono što vam smeta kod sebe

Prepoznati manu je tek početak. Posle toga sledi svakodnevni rad na sebi.

Ako znamo da smo nagli, sujetni, ljubomorni ili skloni da povredimo druge, nije dovoljno samo da to priznamo. Potrebno je da sledeći put pokušamo drugačije.

Promena se vidi u malim stvarima. Kada progutamo reč koju bismo kasnije zažalili. Kada priznamo grešku umesto da tražimo krivca. Kada ne uzvratimo istom merom iako smo povređeni.

Tu se vidi da li čovek stvarno želi da bude bolji čovek ili samo želi da ostavi takav utisak.

Četvrti korak: Ne odustajte posle prvog pada

Istrajnost je ono što sve prethodno pretvara u stvarnu promenu.

Čovek će ponovo pogrešiti, biće nestrpljiv, reći nešto što nije trebalo ili napraviti isti propust koji je već obećao sebi da neće ponoviti. To ne znači da je sav trud bio uzaludan.

Važno je ustati i pokušati ponovo.

Jerotić je čoveka posmatrao kao biće koje se stalno gradi. Nismo završena priča i ne moramo zauvek ostati isti.

Biti bolji čovek znači ne bežati od sebe

Jerotićeva poruka može se svesti na četiri koraka: priznajte sebi kakvi ste, saslušajte dobronamernu kritiku, radite na svojim manama i ne odustajte kada pogrešite.

(Krstarica)

BONUS VIDEO: