Naime, kada je Svetozar tek započinjao karijeru i kada se pojavio u čuvenom bifeu Ateljea 212, dočekao ga je doajen glume, čuveni Radmilović.

Foto: Dragan Kujundžić/Tanjug

 

 

- Zoran Radmilović u bifeu ustaje i prilazi mi, ja sam se malo sklonio i seo preko puta šanka i kaže "Zdravo". Ja kažem "Dobar dan", pita me "hoćeš li da popiješ nešto", ja kažem "ako mogu koka-kolu", gleda me Zoran i kaže "pa popij nešto ljudski... vinjak". On drži svoj vinjak u ruci. I ja kažem da ne pijem alkohol. Gleda u mene i kaže "Ne piješ?", ja kažem ne. Na to me Zoran pita "A zašto?" Kažem da mi nije ukusno, a Zoran mi na to odgovara "Ti misliš da je meni ukusno?".

Legendarni glumac Zoran Radmilović je jedan od najvoljenijih domaćih glumaca. Posle njegove smrti 21. jula 1985. godine izgubili smo njegovo fizičko prisustvo, ali ne i likovi koje je tumačio. NJegova ćerka Ana je 2017. godine takođe preminula, ali je pre smrti oživela sećanje na njega kroz svoje dve knjige.

Foto: reprint TV Novosti/Arhiva Novosti

 

 

Ana je ocu kao najznačajnijoj figuri u životu posvetila dve knjige – "Zalažem se za laž" i "Kad je svet imao brkove". Druga knjiga je dotakla mnoge jer kako je svojevremeno objasnila pokojna književnica, ljudi su joj se javljali na društvenim mrežama i pisali da su se smejali i plakali dok su čitali.

- To nije omaž Zoranu, htela sam da se ja setim, meni je bilo potrebno. Pišu ljudi i gore gluposti iz svog intimnog života. Mnogi ovu knjigu počnu da čitaju zbog Zorana, a onda ne nađu onaj lik koji su videli u Radovanu. Ne znam zašto me je to ljutilo i imala sam potrebu da to kažem: On nije Radovan, on je jedan ozbiljan čovek. On nije nikakva seljačina, aman ljudi! On je pristojan, obrazovan, gospodin čovek", rekla je Ana u emisiji "Svoj na svome".

U predgovoru knjige "Kad je svet imao brkove" svog oca je opisala rečima: "On je kao zajedičko sećanje. Ova knjiga, biće knjiga o osmehu, brkovima, nosu i očima".

BONUS VIDEO: