Ivo Andrić, jedan od naših najvećih književnika, dobitnik Nobelove nagrade za književnost i neumorni istraživač ljudske duše, nije samo pisac velikih romana, već i mislilac čije su reči odjekivale u vezi sa dubljim pitanjima života.

Foto: Profimedia
Molitva koja se pojavljuje u knjizi "Znakovi pored puta", jedna je od najlepših.
Evo kako se naš književnik obraćao Bogu:
- Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj – pošto od tvoje volje sve zavisi – da uvek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna.

Foto: Z. Jovanović
Daj da predmet naših želja bude viši i lepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne izneverimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor. Daj nam pravi put, sa prolaznim posrtanjima, a sa mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja.
I ma kuda išli i lutali, ne daj da na kraju ostanemo izvan tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde, na svakom mestu, svakim delićem bića želimo.
BONUS VIDEO: