Tokom svog života, Frida Kalo je koristila svoj poseban stil slikanja da opiše društvena pitanja u Meksiku, kao što su postkolonijalizam, klasa i rasa. Ali tema kojoj se stalno vraćala bila je ona sama.

Foto: Profimedia
Frida je slavno prikazala sopstveni odraz u brojnim autoportretima koji su izražavali njene unutrašnje borbe kao autohtone umetnice, ljubavnice i osobe sa invaliditetom.
Naime u detinjstvu je bolovala od dečije paralize, a sa 18 godina doživela je saobraćajnu nesreću u kojoj joj je razbijeno nekoliko kostiju, a dijagnostikovana joj je i spina bifida, urođeno stanje koje utiče na razvoj kičme i kombinacija svega toga ju je ostavila invalidom.
Foto: Profimedia
Ali njena životna priča bila je jednako fascinantna kao i njen umetnički rad, posebno njen buran odnos sa suprugom Riverom, sa kojim nije mogla da održi tradicionalni porodični život zbog vanbračnih veza sa obe strane.
I pored svega toga, njih dvoje su ostali zaljubljeni i na neki način odani jedno drugom do samog kraja. Zato je novootkriveni jedini ikad zabeleženi snimak njenog glasa, svojevrsna oda ljubavi Riveri,odjeknuo u javnosti baš kao i njene slike.
Pročitajte još

Foto: Profimedia
Šest decenija nakon njene smrti, Frida Kalo je i danas jedna od najprepoznatljivijih slikarki i iako znamo kako je izgledala, niko ne zna kako je zvučala. Zapravo niko zaista nije znao sve do nedavnog otkrića Nacionalne biblioteke zvuka Meksika. Institut je otkrio ono što se smatra jedinim poznatim audio-snimkom slavne slikarke.
Na audio snimku je meksička slikarka Frida Kalo dok recituje esej koji je napisala posvećen svom suprugu i kreativnom partneru, muralisti Dijegu Riveri.
- On je ogromno, neizmerno dete, prijateljskog lica i tužnog pogleda. NJegove visoke, tamne, izuzetno inteligentne i velike oči retko se zadržavaju na jednonm mestu. Skoro da hoće da iskoče iz duplji zbog natečenih i izbočenih kapaka - poput onih kod žabe krastače - navodi ženski glas.
Iako nije 100% sigurno da glas pripada Fridi Kalo (a to je danas i nemoguće potvrditi), u zvučnim beleškama se navodi da stihove govori slikarka “koja više nije sa nama”. Veruje se da je tonski zapis snimljen 1953. ili 1954. kada je Frida još uvek bila živa.