Nezvanični izvori tvrde da je Simo Hejhe ubio preko 800 neprijateljskih vojnika. Osim što je bio spretan sa snajperom, ubio je i preko 200 vojnika iz automatskom puškom Suomi KP-31.
Zanimljivo je da je Hejhe ovaj "skor" postigao za manje od 100 dana i ta brojka čini ga najuspešnijim snajperistom u Drugom svetskom ratu, i jednim od najuspešnijih snajperista svih vremena.
Simo Hejhe je vodio prilično jednoličan život u Finskoj. Odslužio je godinu dana u vojsci, a zatim počeo da se bavi zemljoradnjom i lovom. Onda je došla 1939. godina i Sovjetski savez je napao njegovu zemlju, a Simo je odlučio da pomogne otadžbini.
Kako se većina sukoba odvijala po šumama, smislio je najbolji način da pomrsi konce neprijatelju. Uzeo je svoju pušku, nekoliko konzervi, sakrio se na drvo i po ceo dan pucao na neprijatelje. Budući da je u mirnodopskom vremenu Hajke većinu vremena provodio u lovu, bio je i te kako spreman za ratovanje u šumi čemu svedoči osam stotina ubijenih neprijatelja.
Sve se dešavalo u par metara dubokom snegu i na temperaturi koja se kretala u rasponu od minus 20 do minus 40 stepeni.
Pročitajte još
Simo je danima ležao u svojoj beloj kamuflažnoj odeći (kojoj duguje nadimak "Bela smrt"), okružen snegom koji je držao i u ustima da se ne bi videla para koja nastaje disanjem. Većinu vremena provodio je sam, a jedino što je radio bilo je ubijanje neprijatelja.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
I to bez pravog snajperskog nišana, što njegove poduhvate čini još neverovatnijim. Hejhe je koristio snajper M-28 zbog svoje relativno male visine (1,6 m).
Nije voleo teleskopski nišan iz više razloga: Bez optike na pušci glavu je mogao da drži nisko što ga je činilo teškom metom, nije bilo ni odsjaja koji bi mogao da ga oda. Primenjujući ovakve i slične tehnike iz lova uspevao je da ostane skriven od očiju neprijatelja. Na primer, uvek je utabavao teren ispred mesta na kome se krio kako pucanj ne bi raspršio sneg i otkrio mu položaj.
Sa belom kapuljačom i dugom jaknom bio je savršeno zakamufliran u svom rovu kojeg je iskopao u snegu na istoku Finske koji su Sovjeti napali krajem novembra 1939, kako bi pomerili svoju granicu zapadno, da bi Lenjingrad bio sigurniji od nemačkog napada.
Hajhe i njegovi saborci borili su se protiv Crvene armije koja je bila brojčano nadmoćna i napredovala na nekoliko frontova. Sovjeti su bili svesni da trpe velike gubitke, ali su računali da je to u ratu normalno.
Međutim kada su čuli da je za desetkovanje njihovih trupa zaslužan samo jedan čovek, zabrinuli su se i počeli da kuju plan za njegovo smaknuće. Prvo su slali pešadijske odrede ali niko se nije vraćao. Zatim su oformili tim takozvanih "kontra-snajperista" a Hajhe ih je sve pobio, prenosi Mondo.
Za nešto manje od 100 dana Hajhe je iz snajpera ubio 542 vojnika a iz automatske puške preko 160 i tako povećao svoj “skor” na 705 mrtvih.
Zavladao je paničan strah i uskoro se nije mogao naći vojnik koji je hteo da mu priđe blizu, pa su Rusi posegnuli za drugačijim rešenjem. Pokušali su da ga smaknu artiljerijom i izbombardovali svako mesto za koje su pomislili da bi moglo da skriva misterioznog snajperistu. Međutim i to je prošlo bezuspešno.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
NJegova veština skrivanja potrajala je 98 dana, odnosno do 6. marta, kada je metkom pogođen u vilicu pa je nedelju dana proveo bez svesti u bolnici. Sovjeti su videli teške povrede glave i nepomičnog Hajhea te zaključili da je mrtav i ostavili ga tako. Pronašli su ga saborci i odneli u komandu gde se osvestio posle nedelju dana, na dan zaključenja mira.
Probudio se na dan kada su njegovi sunarodnici potpisali mirovni sporazum u Moskvi 12. maja 1940., po kojem je Finska ustupila SSSR desetinu svoje teritorije i obavezala se da neće sudelovati u koalicijama protiv Sovjetskog Saveza. Međutim, nešto kasnije prekršili su tu obvezu, kada su ušli u Drugi svetski rat na strani Nemačke.
Vojnici koji su ga pronašli tvrde da mu je visila cela leva strana glave što je s obzirom na kasnije slike vrlo moguće. Ostao je poznat po tome što je najbrže u istoriji finske vojske napredovao od čina vodnika do čina poručnika.
Hajhe je preživeo Drugi svetski rat i postao lovac na losove i uzgajivač pasa.
Kada su ga 1998. upitali kako je postao tako dobar strelac, Simo je odgovorio "praksom".
- Samo sam činio što mi je bila dužnost i što su mi naredili da radim, najbolje što sam mogao - rekao je na pitanje žali li što je oduzeo toliko života.
Pojedine procene govore da je Simo Hajhe najubitačniji snajperista svih vremena, prenosi Jutarnji list.