Na kojem jeziku razmišlja?
– Zavisi. Na terenu to nikad nije švedski, to je prefin jezik, a tamo treba biti prgav. Tako da razmišljam na slovenskom. Nekad na engleskom ili italijanskom.
Oseća li se kao Šveđanin?
– Ja sam Šveđanin, ali sam i mešanac: moja je majka Hrvatica i katolkinja, moj otac je Bosanac i musliman, većinu svoje karijere živeo sam u Italiji...
Veruje li u Boga?
Pročitajte još
– Ne. Verujem samo u sebe.
Foto: Profimedia
Veruje li u zagrobni život?
– Ne. Ovo je život. Kad si mrtav, mrtav si. Čak i ne znam želim li sahranu i grobnicu, da ne pate oni koji su me voleli.
Što je najranije čega se seća?
– Jugoslavija. Vodili su me kao dete, autom, vlakom... Još je postojao komunizam. Drugi svet.
Foto: Profimedia
Po čemu pamti rat u Jugoslaviji?
– Moj otac jako je patio zbog rata u Jugoslaviji. Svakog dana dobijao je vesti o tome kako je neko poznat poginuo. Pomagao je izbeglicama. Mene je uvek pokušavao da zaštiti od svega toga. Kad mu je umrla sestra u Švedskoj, nije mi dao da idem na pogreb. Ali kad je umro moj brat Šapko od leukemije, išao sam. Brat me očekivao, izdahnuo je preda mnom. Pokopali smo ga po muslimanskim običajima. Otac nije pustio ni suzu. Sutradan je otišao na groblje i plakao od jutra do večeri. Sam.
Kad je prvi put vodio ljubav?
– Sa sedamnaest godina. Jer sam sa sedamnaest godina prvi put napustio geto Malmea i otišao u centar grada. Tek tada sam otkrio Šveđanke kako ih vi zamišljate: plavuše i slobodne. U getu su devojke imale kratku kosu.