Na Futoškoj pijaci u Novom Sadu trenutno su najpovoljnije tikvice, paradajz i breskve koje su među najtraženijim. Proizvođači i prodavci iz Sremskih Karlovaca i Čortanovaca su objasnili da je sve na tezgama njihova domaća proizvodnja. Cena breskvi i kajsija iznosi do dvesta dinara po kilogramu, dok su tikvice između 70- 100 dinara. Kada je reč o kajsijama, mušterije unapred rezervišu količinu kod prodavca. Radnici su rekli da su poslednji mrazevi bili jaki i da je to prouzrokovalo manjak roda, a samim tim i visoke cene, naročito višanja i trešanja.

Argonom Miloš Stojanović je za Nportal otkrio šta je uticalo na visoke cene povrća i voća na pijacama:

- Cene povrća i voća na domaćem tržištu trenutno su refleksija višegodišnjih strukturnih slabosti u poljoprivrednom sektoru, na koje su se u poslednjem ciklusu nadovezale klimatske promene i makroekonomski poremećaji. Najpre, ekstremni vremenski uslovi, značajno su umanjili prinose, što je dovelo do smanjene ponude u kritičnim fazama sezone. Jedan od najupečatljivijih primera tržišnog poremećaja jesu trešnje, čija je cena dostigla rekordne nivoe
usled drastično umanjene ponude, prouzrokovane prolećnim mrazevima i izmrzavanjem ove osetljive voćne vrste u ključnoj fenofazi cvetanja. Istovremeno, cene repromaterijala beleže značajan rast, usled globalnih lanaca nestabilnosti i poremećaja u energentima, što direktno utiče na proizvodnu cenu. Pored toga, nerešen odnos između proizvođača i trgovinskog sektora — gde nakupci često diktiraju cenu bez transparentnosti i dugoročnih ugovora — generiše nestabilnost i forsira kratkoročne mehanizme zarade. Potrošač, u krajnjoj liniji, plaća cenu ne samo proizvoda, već i sistemskih nedostataka u agrarnoj politici.

Foto: S.Rudić

 

Kada je reč o narednom periodu u trgovini i cenama, Miloš je otkrio šta možemo očekivati: 

- U narednom periodu možemo očekivati umerenu stabilizaciju cena, ali ne i povratak na predkrizne nivoe. Sezonska ponuda može doneti kratkotrajno pojeftinjenje kod određenih kultura (poput paradajza ili lubenice), ali će pritisak ostati prisutan zbog visokih troškova proizvodnje i logistike. Takođe, sa sve većom otvorenošću tržišta i pritiskom uvoza (posebno iz Albanije, Turske i Španije), domaći proizvođači će se naći u neravnopravnoj poziciji ukoliko se ne uvedu jasni mehanizmi zaštite domaće proizvodnje u sezoni maksimalnog plasmana.

Mnogi se pitaju i kako mogu kupci razlikovati domaću proizvodnju od uvozne: 

- Na domaćem tržištu, identifikacija porekla proizvoda nije samo pitanje informisanosti, već i ekonomske patriotske odluke. Uvozna roba najčešće ima vizuelno ujednačen izgled, sterilan ukus i duže trajanje — rezultat industrijske proizvodnje i hladnjačkog transporta.Nasuprot tome, domaći proizvod je znatno bolji i ukusniji: bogat miris, ukus i kratak rok trajanja, što svedoči o svežini i odgovornom pristupanju u pogledu hemijske zaštite i adekvatne prihrane. Potrošačima se preporučuje da kupuju u direktnom kontaktu sa proizvođačima ili da na pijaci traže informacije o poreklu — jer svaki dinar uložen u domaći proizvod ostaje unutar nacionalne ekonomije i podržava održivost poljoprivrede kao strateške grane.

BONUS VIDEO: