- Vodio sam boemski život. Čim sam prestao da pijem i pušim – doktor mi je saopštio da sam teško bolestan.

Ovom rečenicom, uz smešak i ironiju, Marko Nikolić jednom je sažeo svoj životni put, pun kontrasta, nežnosti i borbe. Bio je to glumac koji je znao kako da osvoji publiku bez pompe, tiho i nenametljivo, samo svojim talentom i ljudskošću. Cenjeni srpski umetnik, poznat po ulozi Gige Moravca u kultnoj seriji „Bolji život“, ostavio je neizbrisiv trag u domaćem glumištu, ali i u sećanjima ljudi koji su ga voleli – bilo kao glumca, prijatelja, supruga, oca ili jednostavno, kao čoveka. NJegova ćerka Mina je sledila očev put, a kaže da kad je umro, za njim nije plakala.

Foto: V. Danilov

 

 

Marko Nikolić bio je više od uloge, više od glasa i pojave na sceni. Bio je simbol jedne epohe – boemske, emotivne, ponekad gorke, ali uvek iskrene.

Marko Nikolić, cenjeni srpski glumac, bio je poznat po svom talentu, ali i po skromnosti i povučenom karakteru. Retko je davao intervjue, ali kada bi pristao da razgovara za medije, rado bi se prisetio svog detinjstva i toplih trenutaka provedenih u rodnom Kraljevu.

S nostalgičnim osmehom pričao je o majci Leposavi, glumici i učiteljici, koja je, uprkos brojnim obavezama, uvek pronalazila vreme da porodici pripremi domaća jela. NJena vojvođanska kuhinja, u kojoj su se smenjivali mirisi šufnudli i tradicionalnog đevreka, ostavila je dubok trag na Nikolićevo sećanje i probudila u njemu radoznalost prema pravljenju stvari, od bicikla do omiljenih jela.

Iza sebe je imao tri braka

Tri braka? Možda ćete reći da je glumac bio veliki zavodnik. Dotakao se jednom prilikom te teme, pa je istakao da to ne može objektivno da proceni, da je za njegovu npopularnost kod žena sigurno bila zaslužna njegova javna profesija, ali je otkrio i najveći svoj "zavodnički trik".

- Na primer, zamišljen si i gledaš u jednu tačku, a one se pitaju šta li ga muči, mora da je sav ispunjen duhovnostima kad je tako dubok i ume da pati. Bile su to neke folirancije, a sad je ostalo da se divim ženskoj lepoti i da ne žalim za svojom mladošću.

Foto: ATA images/A. Ahel

 

 

I patio je. Bile su to teške ljubavne muke.

- Kad je reč o duhovnosti i pravoj, iskrenoj ljubavi, nisam birao. Nije bilo bitno da li je poznata ili nepoznata ličnost, da li je umetnica ili sportistkinja, da li je visoka, niska, mršava, debela. Kad mi se nešto svidi u njoj, moglo je njih petsto da mi skrene pažnju kako nisam normalan, ne bi vredelo, jer ja sam sebi našao nešto što mi je interesantno. Ne znam da li na žalost ili na sreću, ali tri puta sam se ženio i imam troje divne dece iz ta tri braka. Ne mogu da kažem kako mi je žao što nisam imao deset žena i desetoro dece, bilo bi previše.

Boemski život pre bolesti

Marko Nikolić nikada nije krio da je živeo život punim plućima. Voleo je društvo, kafane, smeh i dobro piće. Ipak, kada je bolest zakucala na vrata, sve se promenilo.

Prestao sam da pijem i pušim iz straha. Straha od smrti.

Pušio je od trinaeste, pio od sedamnaeste. Vinjak, stomaklija, votka – sve mu je bilo poznato. Ali ništa od toga mu nije nedostajalo kada je shvatio koliko je život dragocen.

Zaboravljen u zdravlju, a još više u bolesti

Nakon što se oporavio od teškog oboljenja, Marko je očekivao da se vrati na scenu. Umesto toga – muk.

Foto: ATA images/A. Ahel

 

 

- Sedeo sam u pozorištu, niko me više nije zvao da igram. Penzionisao sam se u junu, a u septembru mi je ukinuta nacionalna penzija. Žena ostala bez posla, starija ćerka bez zaposlenja, mlađa diplomirala – i ništa...

Osećaj zaboravljenosti bio je bolan. Više ga nije bilo u kadru, ni na sceni, ni među pozivima kolega. Ipak, nije očajavao, jer kako je rekao:

- Kada skupiš šta je bilo, ceo život u jednu pesmu stane. Meni se sada čini da je tako.

Glad i vino, kafane i poezija

Bio je boem u svakom smislu. Poslednji dinar znao je da ostavi u kafani.

- Ko nije iskusio glad, ne zna da ceni hranu. Kao student, znao sam da ispratim devojku do Zvezdare, a onda svratim u ‘Lion’ i naručim tatar biftek. Uživao sam tada, pa posle nisam imao ni za kiflu.

Strah od smrti i skromnost pre kraja

- Preživeo sam šta sam preživeo i bio na ivici života. To je užasno. Ne pijem, ne pušim, ne jedem meso. Spremam sebi hranu, ali ono što moram da jedem, ne ono što volim.

Kao bivši sladokusac, najteže mu je palo što je morao da se odrekne svega u čemu je nekada pronalazio utehu. NJegov strah od bolesti bio je ogroman – ali nije želeo da se pretvara.

 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by • Filmirano (@filmirano)

 

Pas Nidža – najbolji prijatelj u najtežim danima

U najtežim trenucima bolesti, oslonac mu nije bio ni lekar ni kolega – već pas Nidža, verna pudla koja mu je, kako kaže, pomogla da preživi.

- Kada sam došao iz bolnice, Nidža je legao na mene, stavio sam mu šapu na bolno mesto i rekao: ‘Nas dvojica ima da sredimo ovu bolest.’ I ponavljali smo to svaki dan.

Nidža je bio počasni član njihove porodice, šetan redovno, voljen i nežan. Čak ni prve januarske jutarnje šetnje nisu bile preskočene.

Nasleđe velikog glumca

Marko Nikolić je od 1963. do 2018. godine igrao u više od 80 filmskih, televizijskih i pozorišnih ostvarenja. NJegov glas, lik i energija ostali su upisani u istoriju domaće umetnosti.

Preminuo je 2018. godine, ostavivši iza sebe legat umetnosti, duboku ljudskost i večnu rečenicu:

- Vodio sam boemski život, čim sam prestao da pijem i pušim, doktor mi je saopštio da sam teško bolestan.

(Stil)

BONUS VIDEO: