Ova pesma objavljena je davne 1987. godine na njihovom albumu "Anđeli se dosađuju", a vrlo brzo se izdvojila sa istog kao još jedan veliki hit grupe. Pesma se i dalje, posle nekoliko decenija, sluša i peva sa istim žarom.
Kroz pesmu je utkano mnogo sete, a grupa je želela da ovom numerom pošalje jasnu poruku - koliko su ljudi nepotpuni bez ljubavi. Pesma govori o činjenici da je u usamljenom čoveku uvek "jesen", metaforično oslikavajući koliko mu je u srcu pusto i prazno, dok je, za razliku od devojke za kojom pati, kod nje "proleće".
Aki je u pesmi pevao da će, pored svega, ipak najlepšu numeru otpevati upravo toj devojci, dok nikad nije otkriveno da li je pesma zapravo posvećena nekoj osobi, ali je sigurno da se mnogi i te kako pronalaze u ovim čuvenim stihovima.
Tekst pesme:
Ma što da želim sve je tako daleko
i sad mi žao sve bi opet ponovo
najljepšu pjesmu tebi bi' pjevao
hej, kamo srece da sam pjevat' mogao
Ptice u bijegu tišina gradi zidove
zvoni zbogom riječi kazne Božije
te tvoje usne opojne još uvijek sanjam
kako su me ljubile
Jesen u meni tuguje
zašto sanjam čemprese
moje ceste ne vode nikuda
bez tebe
Jesen u meni caruje
a u tebi proljeće
ni sunce ne može
ne može kroz oblake
hej, rano moja, hej
S kime sada putuješ
ma što da bilo, nemoj da mi tuguješ
najljepšu pjesmu tebi bi' pjevao
hej, kamo sreće da sam pjevat' mogao
(Blic)