Tramp je u objavi nakon sastanka bio jasan — želi sporazum po modelu koji je već ranije nudio: da vojske ostanu tamo gde se trenutno nalaze.

NJegova naivnost, piše Jutarnji list, ponovo dolazi do izražaja: „neka obojica proglase pobedu, a istorija neka sudi“. Putin želi pobedu po svojim uslovima, Zelenski želi da zaustavi uništavanje zemlje i otimanje teritorije — kako da obojica proglase pobedu? Trampa to ne zanima.

O Tomahavcima ćemo razgovarati

Barak Ravid sa portala Axios javlja da je sastanak bio napet, a Tramp je otvoreno rekao da ne namerava da Kijevu isporuči Tomahavk projektile, barem ne sada.

Sama najava moguće isporuke tog moćnog oružja izazvala je zabrinutost u Kremlju, ne samo zato što ono može naneti ogromnu štetu i dosegnuti Moskvu, već i zato što bi to značilo da su američki stručnjaci aktivno uključeni u njihovo lansiranje — situacija na koju Putin nema pravi odgovor: ne sme da uđe u direktan sukob sa SAD, ali ne sme ni da izgleda slabo pred domaćom javnošću ako Tomahavk pogodi metu u Moskvi.

Zelenski je, mudro, posle sastanka rekao novinarima da su on i Tramp zaključili kako o toj temi sada neće javno govoriti jer SAD žele da izbegnu eskalaciju.

Penionisani kontraadmiral Mark Montgomeri izjavio je za agenciju Cipher Brief: „Deset Tomahavka ne pravi razliku. Sto Tomahavka ne pravi razliku. Ali 400 ili 500 — to već pravi. Da li su SAD spremne da se odreknu 400 ili 500? Može li Evropa duboko da udahne i plati 400 ili 500?“

Sastanak je, prenosi Ravid, završen iznenada — Tramp je jednostavno rekao:

- Mislim da smo završili. Videćemo šta će se dogoditi sledeće nedelje.

Tada je planiran susret američkog i ruskog ministra spoljnih poslova, Marka Rubija i Sergeja Lavrova, radi pripreme novog rusko-američkog samita, verovatno u Budimpešti.

Kremlj je već u petak pokrenuo uobičajenu taktiku odugovlačenja, pa je portparol Dmitrij Peskov izjavio da bi samit mogao da se održi „u roku od dve nedelje ili nešto kasnije“.

Novinari su Trampa pitali da li je zabrinut da bi Putin mogao da se „igra“ s njim kako bi dobio na vremenu pristajući na razgovore.

- Znate, ceo život su se sa mnom igrali najbolji od najboljih i u tome sam se jako dobro snalazio, tako da je to moguće - odgovorio je Tramp. On je uveren da se mir u Ukrajini može postići brzo — čak i pre njegovog susreta sa kineskim predsednikom Si Đinpingom krajem meseca.

Zelenski je ponovio većinski evropski stav: Putin ne želi prekid vatre. Tramp je nastavio u svom tonu: „Ako se pokaže fleksibilnost, mislim da imamo veoma dobru šansu da ovaj rat privedemo kraju.“

Zelenski je mudro rekao da je „realno“ kada je reč o šansama da dobije Tomahavk projektile, a na pitanje da prokomentariše Trampove izjave rekao je:

- Tramp je u pravu, moramo stati, a zatim razgovarati.

Peskov je nastavio rusku naraciju prebacivanja odgovornosti za rat izvan Moskve, navodeći kako Rusija „vidi ko i kako podstiče kijevski režim da nastavi rat, ko nastoji na svaki mogući način da zadrži kijevski režim dalje od bilo kakvih pomisli na prelazak ka miru — to su evropske zemlje koje su bukvalno pokrenule svoje militarističke ambicije“.

Zelenski je nakon razgovora s Trampom kontaktirao evropske saveznike i preneo im zaključke. U saopštenju Kijeva navodi se da je naglasio najvažnije ciljeve: „zaštititi što je više života moguće, garantovati bezbednost Ukrajini i ojačati sve nas u Evropi.“

Kremlj je, poučen iskustvom uoči samita na Aljasci — kada su evropski lideri organizovali razgovor s Trampom kako bi uticali na njega, između ostalog i da ga odvrate od sastanka s Putinom u četiri oka — ovog puta pažljivo isplanirao sastanak tako da Evropa ne može da ima nikakav uticaj. Putinove konstatacije i način na koji je sastanak vođen očigledno su uticali na Trampa.

Odluka Kremlja da ide u novi samit s Trampom posledica je ne samo najave mogućeg slanja Tomahavka, već i, kako je opisao Putinov savetnik Jurij Ušakov, „neprijatne situacije“:

- Kijevski režim pribegava terorističkim metodama, napadajući civilne ciljeve i objekte energetske infrastrukture, pa smo primorani da reagujemo u skladu s tim.

Na taj način Moskva pokušava da unapred opravda sopstvene vojne akcije i stvori okvir u kojem Tramp dolazi za pregovarački sto s već postavljenim narativom.

Razlike u odnosu na Bliski istok

Tramp je i dalje pod snažnim utiskom svog bliskoistočnog „uspeha“. Foks njuz je preneo njegove reči:

- Bliski istok je mnogo složenija situacija. Znate, bilo je uključeno 59 zemalja i svaka od njih se složila. I, znate, to je, kako da kažem, prilično neverovatno. Većina ljudi nije mislila da je to izvodljivo. Ovo je nešto za šta zaista verujem da će biti ostvareno. Juče sam imao veoma dobar razgovor s predsednikom Putinom. Mislim da on želi da se to postigne.

Međutim, situacija u Ukrajini se bitno razlikuje od Bliskog istoka: nema jedinstvenog međunarodnog fronta, teritorijalna pitanja su znatno osetljivija, a Rusija je direktni učesnik rata, ne samo posrednik. Trampovo oslanjanje na logiku „jednog velikog dogovora“ i ličnih odnosa s Putinom moglo bi se pokazati kao ozbiljna slabost — posebno bez evropskog uticaja i jasnog međunarodnog okvira.

Jutarnji list

BONUS VIDEO