Juraj Jure Francetić bio je ustaša i pukovnik Ustaške vojnice. Pre Drugog svetskog rata bio je student i ustaški emigrant. Za vreme samoproglašene i i delimično priznata fašistička kvislinške Nezavisne Države Hrvatske postao je ustaški pukovnik i komandant Crne legije koja je izvršila mnogobrojne masovne zločine nad srpskim i jevrejskim življem i pripadnicima NOP.
Kasnije je postao komandant svih jedinica Ustaške vojnice u Bosni i Hercegovini.
Francetić je rođen u Otočcu 3. jula 1912. Posle završene gimnazije upisao se na studije prava u Zagrebu, gde se pridružio ustaškom pokretu. Ubrzo nakon toga bio je proteran iz Zagreba na pet godina zbog svojih antijugoslovenskih političkih aktivnosti. U Otočcu, gde je bio proteran, je ostao neko vreme i marta 1933. je emigrirao u Italiju. Položio je ustašku zakletvu u kampu Borgotaro 24. aprila 1933. Sledeće četiri godine je proveo u Austriji, Italiji i Mađarskoj. U Mađarskoj se pridružio ustaškoj terorističkoj grupi čiji je kamp bio u Jankapusti, pod novim, konspirativnim imenom "Laslo".
Posle atentata na kralja Aleksandra Musolini ga je internirao na Sardiniju nakon pritiska jugoslovenske vlade. Nakon opšte amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, Francetić se vratio u Jugoslaviju novembra 1937. godine, ali je odmah nakon toga zatvoren i proteran u Otočac. Sledeće godine se vratio u Zagreb da bi završio studije prava, ali je bio prisiljen da ode u vojsku. Krajem 1940. je ponovo zatvoren u Zagrebu zbog telegrama-čestitke koju je poslao Jozefu Tisou, regentu novoformirane satelitske države Slovačke. Ponovo je bio interniran u Otočac. Posle zapaljivog nacionalističkog govora koji je održao na jednoj lokalnoj školskoj proslavi Nove godine pobegao je u Nemačku (12. januara 1941) da bi izbegao hapšenje i zatvor.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
Jedino vojničko obrazovanje i oficirski čin Francetić je stekao služeći vojsku u Kraljevini Jugoslaviji. Postao je rezervni podoficir u činu narednika. O Francetićevom vojničkom obrazovanju i iskustvu Eugen Dido Kvaternik, ustaški ideolog, je napisao: „On nije imao niti osnovnog vojničkog znanja ni izobrazbe, niti je imao smisla za osnovnu vojničku organizaciju."
Pročitajte još
Posle formiranja Nezavisne Države Hrvatske aprila 1941, Francetić je bio glavni ustaški predstavnik. Francetić i deset drugih ustaša su organizovali Crnu legiju. Francetić je postao komandant Crne legije u činu pukovnika ustaške vojske. Kvaternik je verovao da je Francetić „rođeni gerilac i sin naše brdovite Hercegovine” - što je bio dovoljan razlog da bude vojni komandant u Bosni i Hercegovini. Francetićeve ustaše su preuzele upravu lokalne državne administracije i otpustile sve državne službenike i učitelje koji su bili kategorisani kao „Srbijanci”, a takođe i one koji su bili Jevreji. Ubistva, zatvaranja i masovne deportacije Srba i Jevreja su bile svakodnevne aktivnosti Francetićevih ustaša - zasnovane na ustaškoj politici i pravdane zvaničnom ustaškom politikom koja je zahtevala totalno istrebljenje Jevreja i pokolj, progon Srba i njihovo prisilno pokatoličavanje u Bosni i Hercegovini. Francetić je lično učestvovao u hapšenju, zatvaranju i ispitivanju istaknutih Srba i Jevreja i njihovih vođa (Miskin, Albahari) i direktno naredio da se neki od njih ubiju. Štaviše, Francetić je pretvorio svoj stan na Alifakovcu u Sarajevu u zatvorsku kuhinju i perionicu rublja.
Deklarisani cilj Crne legije je bio odbrana granice tadašnje Hrvatske sa Srbijom, granice koja je u ratno doba bila na reci Drini. Način „odbrane” teritorijalne celovitosti ND Hrvatske se sastojao u masovnom pokolju i deportaciji Srba u Bosni i Hercegovini. Propagandisti Legije su prikazivali ovu „odbranu” kao zakoniti čin hrvatske države i zaštitu njenih granica, te zaštitu „nevinih hrvatskih i muslimanskih seljaka od pljačke kukavičkih i rasno degenerisanih srpskih i komunističkih bandita čiji je cilj bio uništiti hrvatsku državu”. Ustaška neviđena bestijalnost ispoljena prema Srbima i Jevrejima je prisilila nemačku vojnu komandu da zahteva Francetićevu smenu sa položaja komandanta Crne legije. Pavelić se suprotstavio Nemcima i čak unapredio Francetića u komandanta svih ustaških jedinica u Bosni i Hercegovini.
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
U predratno vreme u Bosni i Hercegovini je živelo 15.000 Jevreja. Oko 3.000 jevrejskih žena i dece je internirano u logor Kruščice, a kasnije prebačeno u logore Jasenovac i Stara Gradiška. Dodatnih 7.000 bosanskih Jevreja je direktno transportovano u logor Jasenovac. U septembru 1942. ustaška vlada smenila je Francetića i grupu visokih ustaških zvaničnika u Bosni, verovatno da bi se popravili odnosi sa muslimanskim stanovništvom.
Na konferenciji održanoj 6. maja 1942. u Sarajevu, kojoj su, između ostalih, prisustvovali i komandujući general i zapovjednik u Srbiji general Paul Bader, kao i Edmund Glez fon Horstenau, opunomoćeni general Vermahta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, raspravljalo se o vojno-političkoj situaciji u okupiranoj Jugoslaviji, rezultatima operacije Trio i politici ustaške države prema Srbima. General Bader otvorio je konferenciju rečima: „Namera hrvatske vlade bila je istrebljenje svih Srba u Hrvatskoj.“
Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo
Nakon toga, general fon Horstenau se otvoreno žali na ustaška zverstva, ali general Bader o pukovniku Francetiću daje sledeću opasku:
General fon Glez: Ako ne prestanu grozote u Hrvatskoj, neće nikad biti mira. Dok se na teritoriji Ozrena pregovara i daju ustupci (priznavanje srpske manjine, sloboda veroispovesti, učešće u borbi protiv komunista), nastavlja se klanje srpskog stanovništva u istočnoj Bosni.
General Bader: Francetić je dobar komandant. Više puta je garantovao za svoje jedinice ali još bez potpunog rezultata. Posledice toga: nemačke jedinice za zatvaranje granice i dalje puštaju srpske izbeglice preko Drine. Mi smo trenutno upućeni na ustaše pošto nedostaju druge snage. Francetić je nacionalni heroj.
Foto: Profimedia
Smrt
Francetić je umro 27. decembra 1942. godine. Dana 22. decembra 1942. godine partizani su teško oštetili avion kojim je Francetić leteo za Gospić i prisilili ga da sleti pored sela Močile kod Slunja, što je bila teritorija koju su kontrolisali partizani.
Francetića i njegovog pilota su odmah uhvatili partizani, ali ih nisu mogli odbraniti od seljaka koji su ih izboli vilama i roguljama.
Teško ranjen Francetić je bio prebačen u partizansku bolnicu gde su hirurzi pokušali da mu spasu život da bi ga zamenili za 100 jasenovačkih logoraša, ali nisu u tome uspeli.
Prema nekim navodima, avion mu se pokvario iznad Slunja, a kvar su, navodno, podmetnuli Italijani.
Prema istim izvorima, Francetić je okupljenim seljacima, Srbima, naredio da nađu neki prevoz za njega i pilota. Međutim, seljaci su prepoznali Francetića koji je bio nadaleko poznat po zverstvima.
Foto: I. Marinković
Pokušali su da ga zarobe, ali je Francetić počeo da puca iz automata. Jedan od seljaka, Petar Trbojević, opalio je starom lovačkom puškom i pogodio Francetićev automat u deo koji prima šaržer. Automat je onesposobljen i seljaci su Francetića uhvatili golim rukama. Dok se opirao, jedan od seljaka ga je udario tupim delom sekire u glavu. U partizanskom izveštaju, navodi se da je to učinio Mile Trbojević. Francetiću je, navodno, pukla lobanja.
Francetićevu smrt su ustaše držale u tajnosti sve do početka marta 1943. godine. Zvanična vest o njegovoj smrti je objavljena 31. marta 1943. i isti dan proklamovana osmodnevna državna žalost u ND Hrvatskoj.
Partizani su kamionom odvezli telo Francetića u nepoznatom pravcu i do danas nije poznato gde je sahranjen. Hrvatski desničari već decenijama pokušavaju da pronađu njegov grob koji bi verovatno postao mesto okupljanja ustaša.