Juraj Jure Francetić bio je ustaša i pukovnik Ustaške vojnice. Pre Drugog svetskog rata bio je student i ustaški emigrant. Za vreme samoproglašene i  i delimično priznata fašistička kvislinške Nezavisne Države Hrvatske postao je ustaški pukovnik i komandant Crne legije koja je izvršila mnogobrojne masovne zločine nad srpskim i jevrejskim življem i pripadnicima NOP. 

Kasnije je postao komandant svih jedinica Ustaške vojnice u Bosni i Hercegovini.

Francetić je rođen u Otočcu 3. jula 1912. Posle završene gimnazije upisao se na studije prava u Zagrebu, gde se pridružio ustaškom pokretu. Ubrzo nakon toga bio je proteran iz Zagreba na pet godina zbog svojih antijugoslovenskih političkih aktivnosti. U Otočcu, gde je bio proteran, je ostao neko vreme i marta 1933. je emigrirao u Italiju. Položio je ustašku zakletvu u kampu Borgotaro 24. aprila 1933. Sledeće četiri godine je proveo u Austriji, Italiji i Mađarskoj. U Mađarskoj se pridružio ustaškoj terorističkoj grupi čiji je kamp bio u Jankapusti, pod novim, konspirativnim imenom "Laslo".

Posle atentata na kralja Aleksandra Musolini ga je internirao na Sardiniju nakon pritiska jugoslovenske vlade. Nakon opšte amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, Francetić se vratio u Jugoslaviju novembra 1937. godine, ali je odmah nakon toga zatvoren i proteran u Otočac. Sledeće godine se vratio u Zagreb da bi završio studije prava, ali je bio prisiljen da ode u vojsku. Krajem 1940. je ponovo zatvoren u Zagrebu zbog telegrama-čestitke koju je poslao Jozefu Tisou, regentu novoformirane satelitske države Slovačke. Ponovo je bio interniran u Otočac. Posle zapaljivog nacionalističkog govora koji je održao na jednoj lokalnoj školskoj proslavi Nove godine pobegao je u Nemačku (12. januara 1941) da bi izbegao hapšenje i zatvor.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Jedino vojničko obrazovanje i oficirski čin Francetić je stekao služeći vojsku u Kraljevini Jugoslaviji. Postao je rezervni podoficir u činu narednika. O Francetićevom vojničkom obrazovanju i iskustvu Eugen Dido Kvaternik, ustaški ideolog, je napisao: „On nije imao niti osnovnog vojničkog znanja ni izobrazbe, niti je imao smisla za osnovnu vojničku organizaciju." 

Posle formiranja Nezavisne Države Hrvatske aprila 1941, Francetić je bio glavni ustaški predstavnik. Francetić i deset drugih ustaša su organizovali Crnu legiju. Francetić je postao komandant Crne legije u činu pukovnika ustaške vojske. Kvaternik je verovao da je Francetić „rođeni gerilac i sin naše brdovite Hercegovine” - što je bio dovoljan razlog da bude vojni komandant u Bosni i Hercegovini. Francetićeve ustaše su preuzele upravu lokalne državne administracije i otpustile sve državne službenike i učitelje koji su bili kategorisani kao „Srbijanci”, a takođe i one koji su bili Jevreji. Ubistva, zatvaranja i masovne deportacije Srba i Jevreja su bile svakodnevne aktivnosti Francetićevih ustaša - zasnovane na ustaškoj politici i pravdane zvaničnom ustaškom politikom koja je zahtevala totalno istrebljenje Jevreja i pokolj, progon Srba i njihovo prisilno pokatoličavanje u Bosni i Hercegovini. Francetić je lično učestvovao u hapšenju, zatvaranju i ispitivanju istaknutih Srba i Jevreja i njihovih vođa (Miskin, Albahari) i direktno naredio da se neki od njih ubiju. Štaviše, Francetić je pretvorio svoj stan na Alifakovcu u Sarajevu u zatvorsku kuhinju i perionicu rublja.

Deklarisani cilj Crne legije je bio odbrana granice tadašnje Hrvatske sa Srbijom, granice koja je u ratno doba bila na reci Drini. Način „odbrane” teritorijalne celovitosti ND Hrvatske se sastojao u masovnom pokolju i deportaciji Srba u Bosni i Hercegovini. Propagandisti Legije su prikazivali ovu „odbranu” kao zakoniti čin hrvatske države i zaštitu njenih granica, te zaštitu „nevinih hrvatskih i muslimanskih seljaka od pljačke kukavičkih i rasno degenerisanih srpskih i komunističkih bandita čiji je cilj bio uništiti hrvatsku državu”. Ustaška neviđena bestijalnost ispoljena prema Srbima i Jevrejima je prisilila nemačku vojnu komandu da zahteva Francetićevu smenu sa položaja komandanta Crne legije. Pavelić se suprotstavio Nemcima i čak unapredio Francetića u komandanta svih ustaških jedinica u Bosni i Hercegovini.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

U predratno vreme u Bosni i Hercegovini je živelo 15.000 Jevreja. Oko 3.000 jevrejskih žena i dece je internirano u logor Kruščice, a kasnije prebačeno u logore Jasenovac i Stara Gradiška. Dodatnih 7.000 bosanskih Jevreja je direktno transportovano u logor Jasenovac. U septembru 1942. ustaška vlada smenila je Francetića i grupu visokih ustaških zvaničnika u Bosni, verovatno da bi se popravili odnosi sa muslimanskim stanovništvom.

Na konferenciji održanoj 6. maja 1942. u Sarajevu, kojoj su, između ostalih, prisustvovali i komandujući general i zapovjednik u Srbiji general Paul Bader, kao i Edmund Glez fon Horstenau, opunomoćeni general Vermahta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, raspravljalo se o vojno-političkoj situaciji u okupiranoj Jugoslaviji, rezultatima operacije Trio i politici ustaške države prema Srbima. General Bader otvorio je konferenciju rečima: „Namera hrvatske vlade bila je istrebljenje svih Srba u Hrvatskoj.“

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Nakon toga, general fon Horstenau se otvoreno žali na ustaška zverstva, ali general Bader o pukovniku Francetiću daje sledeću opasku:

General fon Glez: Ako ne prestanu grozote u Hrvatskoj, neće nikad biti mira. Dok se na teritoriji Ozrena pregovara i daju ustupci (priznavanje srpske manjine, sloboda veroispovesti, učešće u borbi protiv komunista), nastavlja se klanje srpskog stanovništva u istočnoj Bosni. 

General Bader: Francetić je dobar komandant. Više puta je garantovao za svoje jedinice ali još bez potpunog rezultata. Posledice toga: nemačke jedinice za zatvaranje granice i dalje puštaju srpske izbeglice preko Drine. Mi smo trenutno upućeni na ustaše pošto nedostaju druge snage. Francetić je nacionalni heroj.

Foto: Profimedia

 

Smrt

Francetić je umro 27. decembra 1942. godine. Dana 22. decembra 1942. godine partizani su teško oštetili avion kojim je Francetić leteo za Gospić i prisilili ga da sleti pored sela Močile kod Slunja, što je bila teritorija koju su kontrolisali partizani.

Francetića i njegovog pilota su odmah uhvatili partizani, ali ih nisu mogli odbraniti od seljaka koji su ih izboli vilama i roguljama.

Teško ranjen Francetić je bio prebačen u partizansku bolnicu gde su hirurzi pokušali da mu spasu život da bi ga zamenili za 100 jasenovačkih logoraša, ali nisu u tome uspeli.

Prema nekim navodima, avion mu se pokvario iznad Slunja, a kvar su, navodno, podmetnuli Italijani. 

Prema istim izvorima, Francetić je okupljenim seljacima, Srbima, naredio da nađu neki prevoz za njega i pilota. Međutim, seljaci su prepoznali Francetića koji je bio nadaleko poznat po zverstvima.

Foto: I. Marinković

 

Pokušali su da ga zarobe, ali je Francetić počeo da puca iz automata. Jedan od seljaka, Petar Trbojević, opalio je starom lovačkom puškom i pogodio Francetićev automat u deo koji prima šaržer. Automat je onesposobljen i seljaci su Francetića uhvatili golim rukama. Dok se opirao, jedan od seljaka ga je udario tupim delom sekire u glavu. U partizanskom izveštaju, navodi se da je to učinio Mile Trbojević. Francetiću je, navodno, pukla lobanja. 

Francetićevu smrt su ustaše držale u tajnosti sve do početka marta 1943. godine. Zvanična vest o njegovoj smrti je objavljena 31. marta 1943. i isti dan proklamovana osmodnevna državna žalost u ND Hrvatskoj.

Partizani su kamionom odvezli telo Francetića u nepoznatom pravcu i do danas nije poznato gde je sahranjen. Hrvatski desničari već decenijama pokušavaju da pronađu njegov grob koji bi verovatno postao mesto okupljanja ustaša.

BONUS VIDEO: