Film, pod naslovom „Hitlerov DNK: Majstorski plan diktatora“, biće emitovan na britanskoj televizijskoj mreži i, prema rečima producenata, donosi tvrdnje o Hitlerovoj seksualnosti, poreklu i mentalnom zdravlju izvedene iz genetskih podataka.

Studija se zasniva na uzorku tkanine koji je u maju 1945. odsekao potpukovnik Rozvel P. Rozengren, oficir za štampu američke vojske, sa sofe u Hitlerovom bunkeru. Gotovo 80 godina kasnije, naučnici tvrde da su potvrdili autentičnost Hitlerovog DNK poredeći ga sa Y hromozomom živog rođaka, što im je, kako kažu, omogućilo da sprovedu širu genetsku analizu tog materijala.

Prema dokumentarcu, glavni nalaz je da je Hitler najverovatnije imao Kalmanov sindrom, genetsko oboljenje koje remeti normalan polni razvoj.

Istraživači navode da je to u skladu sa lekarskim pregledom iz 1923. godine, koji je otkriven 2015, a koji je sugerisao da je Hitler imao jedan nespušteni testis. Analiza DNK sada daje težinu toj tvrdnji, jer je mutacija u genu PROK2 snažno povezana sa Kalmanovim sindromom, poremećajem koji može prouzrokovati da se jedan ili oba testisa ne spuste normalno.

Foto: Depositphotos

 

Dodaju i da je taj sindrom mogao da utiče na nivo njegovog testosterona i nosio otprilike desetoprocentnu verovatnoću da je imao mikropenis. Kalmanov sindrom je takođe povezan sa nižim nivoom testosterona i smanjenim seksualnim nagonom.

Još jedan poligenski rezultat pokazuje da je Hitlerova genetska sklonost ka antisocijalnom ponašanju, to jest, mere psihopatskih tendencija, među 10 procenata populacije.

Da li je Hitler imao jevrejsko poreklo?

Aleks J. Kaj, istoričar sa Univerziteta u Potsdamu i stručnjak za nacističku Nemačku, tvrdi u filmu da ovi nalazi mogu pomoći u objašnjenju Hitlerove „gotovo potpune posvećenosti politici uz gotovo potpuno odsustvo privatnog života“. Po njegovom mišljenju, nacistički pokret je mogao da dođe na vlast samo pod Hitlerovim specifičnim vođstvom i okolnostima, navodi se u dokumentarcu.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

DNK analiza, tvrde istraživači, takođe odbacuje dugogodišnju glasinu da je Hitler imao jevrejskog dedu — optužbu koju je nedavno ponovio ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov. Umesto toga, kažu da genetski dokazi ukazuju na austrijsko-nemačko poreklo.

Studija dalje sugeriše da Hitlerov genom pokazuje vrlo visoke poligenske skorove, svrstavajući ga u najviši procenat po genetskoj podložnosti neurološkim i psihijatrijskim poremećajima kao što su autizam, šizofrenija i bipolarni poremećaj. Ipak, naučnici naglašavaju da je to statistička procena zasnovana na „poligenskim skorovima“ i da ne predstavlja stvarnu dijagnozu, uz napomenu da je retroaktivno postavljanje dijagnoze nemoguće.

Vodeća genetičarka, profesorka Turi King, u filmu je citirana kako kaže:

- Da je Hitler video sopstvene genetske rezultate, gotovo sigurno bi samog sebe poslao u gasnu komoru. 

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

20. april 1945. godine - Hitler u svom poslednjem pojavljivanju zabeleženom kamerom, odaje počast članovima Hitlerove omladine (Volkssturm) u bašti Rajhskancelarije

Ona i drugi stručnjaci uključeni u projekat, među kojima je i profesor Sajmon Baron-Koen sa Univerziteta u Kembridžu, snažno upozoravaju da se iz rezultata ne izvlače pojednostavljena tumačenja.

Oni naglašavaju da genetika ne može opravdati Hitlerove zločine i upozoravaju da povezivanje takvih stanja sa surovošću može dovesti do stigmatizacije ljudi koji žive sa sličnim dijagnozama.

- DNK je uvek samo jedan deo slagalice koja čini osobu - kaže King u filmu.

- Zlo se ne može videti u genomu.

BONUS VIDEO: