Voditeljka Katarina Korša otvoreno je govorila o velikim poslovnim promenama koje su obeležile njenu karijeru. Nakon čak 13 godina provedenih na Hepi televiziji, donela je odluku da zatvori jedno važno poglavlje svog profesionalnog života i krene dalje.

Kako je istakla, trenutak u kojem je prelomila i odlučila da da otkaz nije bio lak, ali je bio neophodan. Voditeljka danas na taj period gleda kao na važno iskustvo i lekciju koja joj je pomogla da se upusti u nove izazove.

Foto: Antonio Ahel/ATAImages

 

 

- Godina 2025. u suštini jeste bila poprilično teška godina i kada pogledamo celokupnu sliku. Privatno i individualno je meni bila poprilično lepa godina. Bila je kvalitetna u smislu nekih napredovanja, nekog osamostaljivanja. Taj moment odlaska s Hepija, tako je, jer prosto Hepi je moja, da kažem, prva kuća gde sam se nastanila i gde sam počela ovaj svoj posao i koji sada nastavljam da radim. Tako da, da, to jeste bio onako trenutak. Veliki, zato što, koliko već, to je bilo u tom trenutku 13 godina da sam ja tamo. Što kažem, izrodila sam svu decu na Hepiju. Što se tiče nekih tih poslovnih stvari, moram reći da jeste bila dobra, a ovako da kažemo, možda globalno je bila loša godina, da - rekla je Katarina.

- Već duže vreme zapravo na Hepiju smo dostigli da kažem, hajde, neki nivo i neki moment na kojem smo počeli da stagniramo. Nisam imala nikakve ambicije. Kako bih rekla, da budem direktorka televizije ili da budem nešto više, ali prosto na nivou voditeljstva ili prezenterstva ili kako bismo to sad nazvali. Imala sam utisak da možda mogu više, a da u tom trenutku mi te mogućnosti nisu bile na Hepiju. Sad kažu: "Pa dobro, sad ste prešli ovde, ali opet radite isto." Naravno da radimo isto i naravno radimo svoj posao najbolje što možemo, ali nekako prosto veću slobodu i energiju i kreativnost i nekako kad znam da radim ono što zapravo želim da imam ingerencije na to, da imam i odgovornost, ali imam i pravo da biram šta ću, nekako ovako, s druge strane, uvek nekome polažete račune i radite nešto što vam je neko dozvolio ili vam nije dozvolio, a opet, s druge strane, samo smo Marić i ja ti koji stojimo pred ekranom. Tako da ovo jeste bio neki pomak nadalje, ali to ne znači da će ovde da stane. Sad nemam ideju u kom pravcu to sve može da ide.

- Imala sam razne faze. Sad samo se plašim da sam zaboravila godinu, pošto očigledno te neke. Svaki Božić smo radili. To je Marićev rođendan i negde je bila praksa. Za Božić smo imali kuhinju koja funkcioniše, pravila sam uvek česnicu, ponesem je kući, to bi izgledalo tako da je uživo u emisiji. Saznala sam, to je igrom slučaja, predosetila sam, pa sam onda dobila informaciju, na primer, da mi je pas preminuo, ali taj pas je imao u tom trenutku 14 godina. To je pas koji je kao deo porodice. Svi oni koji imaju životinje znaju kako to izgleda. I to se desilo bukvalno u nekim reklamama između, a onda nakon toga idemo naši da nastavljamo našu česnicu i vidimo dokle smo stigli.

BONUS VIDEO: