- Na raskrsnici smo i moramo izabrati put. Rat ili mir, napredak ili neuspeh, budućnost ili prošlost. Španija je jasna po ovom pitanju - rekao je premijer Pedro Sančez tokom govora u Barseloni na otvaranju telekomunikacione konferencije Svetskog mobilnog kongresa u nedelju uveče.

SAD avioni napustili vojne baze u Španiji - ne daju da se koriste za napad na Iran

Petnaest američkih aviona napustilo je vojne baze Rota i Moron na jugu Španije otkako su SAD i Izrael tokom vikenda pokrenuli napade na Iran, pokazuju podaci i mape sajta za praćenje letova "FlightRadar24".

Španski ministar spoljnih poslova Hoze Manuel Albares izjavio je da Španija neće dozvoliti korišćenje svojih vojnih baza za napade na Iran.

Baze su pod zajedničkom upravom SAD i Španije, ali se nalaze pod španskim suverenitetom, prenosi Indeks.

Foto: Profimedia

 

Iz Izraela su čak stigle optužbe na račun Španije da je stala na stranu Irana, što je zvanični Madrid odbacio, dok ih je ministar spoljnih poslova nazvao "apsurdnim i smešnim". 

- Španska vlada, koja je uvek stajala uz sve svetske tirane, kao što je to učinila sa Venecuelom, sada je stala uz Iran - rekao je izraelski ministar spoljnih poslova Gideon Saar u intervjuu za Evronjuz.

Saar je kritikovao stav Španije o ratu, tvrdeći da je to izuzetak u Evropi.

- Tokom poslednja dva dana razgovarao sam sa većinom ministara spoljnih poslova EU i značajan broj njih deli isto mišljenje. [...] Možda žele da operacija uspe, ali ne učestvuju u njoj - rekao je Saar.

Foto: Profimedia

 

Španski ministar spoljnih poslova Manuel Albares odgovorio je danas na optužbu, takođe u intervjuu za Evronjuz.

- To je apsurdno i smešno. Španija ima doslednu spoljnu politiku - rekao je on, dodajući da zemlja „dosledno“ primenjuje svoj stav na sukobe širom sveta.

'99 drugačija priča

Ono što je interesantno jeste činjenica da su španski borbeni avioni među prvima poleteli ka Srbiji na početku NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. godine, iako zvanični Madrid ne priznaje nezavisnost takozvanog Kosova. 

Lovici F/A-18 horneti ratnog vazduhoplovstva Španije (Ejército del Aire) bili su prvi NATO avioni koji su bombardovali Beograd, dok je španski političar Havijer Solana, tada generalni sekretar NATO-a, naredio samo bombardovanje Srbije, zato što se Beograd suprotstavio separatizmu na Kosovu i Metohiji. Zanimljivo je da to sada Madrid radi u slučaju Katalonije.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

F/A-18

Španija je angažovala 6 do 12 aviona tipa hornet. Ovi lovci su bili stacionirani u bazi Aviano u Italiji. Španski kontingent je bio veoma aktivan od samog početka operacije, učestvujući u udarima koji su se dogodili u prvih nekoliko sati agresije.

Španski piloti su direktno učestvovali u bombardovanju vojnih ciljeva, ali i u misijama suzbijanja srpske protivvazdušne odbrane (SEAD) i patroliranja vazdušnim prostorom.

Pored toga, Španija je doprinela i avionima za dopunu goriva u vazduhu (KC-130 Herkules) i transportnim avionima (C-212 Aviokar), što je bilo od vitalnog značaja za održavanje intenziteta operacija.

Španski potpis na naredbi

Najistaknutija, ali i najkontroverznija figura u celoj NATO agresiji bio je Havijer Solana, koji je u to vreme obavljao funkciju Generalnog sekretara NATO-a. Iako je Solana po nacionalnosti Španac i bivši socijalista (čija se partija nekada protivila ulasku Španije u NATO), on je bio taj koji je izdao zvanično naređenje komandantu savezničkih snaga, generalu Vesliju Klarku, za početak vazdušnih udara 24. marta 1999.

Solanina uloga je u Srbiji ostala upamćena sa velikim ogorčenjem, s obzirom na to da je upravo on bio "lice" koje je objavilo početak bombardovanja.

Foto: N. Fifić

 

Za razliku od nekih drugih evropskih država gde je postojala snažna unutrašnja opozicija, vlada desnog centra Hosea Marije Aznara čvrsto je podržala NATO liniju. Aznar je želeo da potvrdi Španiju kao pouzdanog i snažnog saveznika unutar NATO-a i ojača veze sa Vašingtonom, a zvanični Madrid je agresiju opravdavao potrebom da se spreči "humanitarna katastrofa" i etničko čišćenje na Kosovu i Metohiji, koristeći tadašnju dominantnu retoriku Alijanse.

Zemlje koje su ustupile svoje vojne baze - kako za napade na Jugoslaviju, tako i za izviđačke, logističke i transportne misije

Tokom NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine, NATO je koristio mnoge baze širom Evrope, Bliskog istoka i Mediterana kako bi izvršavao operacije protiv Jugoslavije.

Evo glavnih zemalja koje su bile uključene u to:

  • Italija – Italija je bila ključna za NATO, jer je imala nekoliko vojnih baza sa kojih su poletali avioni, uključujući avione za izviđanje i bombardovanje. Baze kao što su "Aviano Air Base" i "Sigonella Naval Air Station" bile su od strateške važnosti. Pored njih, korišćene su i "Ghedi Air Base" za lansiranje borbenih aviona, kao i "Pisa Air Base* korišćena pretežno za logističke i transportne misije.
  • Turska – Turska je omogućila upotrebu svojih baza za NATO snage. Baza "İncirlik" bila je posebno važna jer je odatle polazilo mnogo vazdušnih misija, uključujući i borbene avione i transportne letove.
  • Grčka – Grčka je takođe omogućila pristup nekoliko svojih baza, uključujući "Kavala Air Base", koja je bila korišćena za avione koji su učestvovali u operacijama.
  • Bugarska – Iako nije bila direktno uključena u bombardovanje, Bugarska je omogućila pristup svom vazdušnom prostoru i nekoliko vojnih baza NATO-u.
  • Mađarska – Takođe je dozvolila NATO-u korišćenje svog vazdušnog prostora i nekoliko vojnih objekata tokom operacija. "Kecskemét Air Base" je bila korišćena za napade i logistiku.
  •  Albanija - Rinas Air Base u Tirani je korišćena za transportne misije, dok su NATO avioni često koristili ovo područje za prelete.
  • Rumunija - "Mihail Kogălniceanu Air Base" i baza u Bukureštu su korišćene za borbene i izviđačke misije.
  • Slovenija - "Cerklje ob Krki Air Base" – Korišćena za NATO operacije.
  • Hrvatska - baza Zagreb je korišćena za logistiku i kao tranzitna tačka za snabdevanje.
  • Bosna i Hercegovina - baza u Sarajevu je služila kao logistička tačka u sklopu operacija, dok je ona u Mostaru korišćena za vojne transportne misije
  • Kipar - "Akrotiri Air Base" je britanska baza korišćena za izviđačke misije i napade, često kao baza za operacije u regionu
  •  Severna Makedonija - baza "Skoplje" je korišćena kao logistički centar.
  • Nemačka - Baza Ramštajn je bila glavna logistička baza NATO snaga, korišćena za koordinaciju i snabdevanje, dok je Spangdahlem Air Base korišćena za poletanje aviona koji su učestvovali u napadima.
  • Velika Britanija - "Fairford Air Base" je korišćena kao osnovna baza za američke strateške bombardere, dok je upotrebljavana i baza "Mildenhall".
  • Francuska - "Istres Air Base" je bila u upotrebi za operacije tokom bombardovanja.
  • Španija - "Morón Air Base" je korišćena kao logistička baza za NATO snage.
  • Holandija - "Volkel Air Base" korišćena je za napade i avionske misije.
  • Belgija - "Kleine Brogel Air Base" je korišćena za razmeštaj aviona u okviru NATO snaga.
  • Poljska - aerodrom u Poznanju je korišćen za NATO letove i transportnu logistiku.
  • Norveška - "Bodø Air Base" korišćena je za izviđačke misije i napade tokom bombardovanja.
  • Danska - "Karup Air Base" je takođe bila korišćena za napade i izviđanje.

Pored ovih zemalja, NATO je koristio i druge baze i vazdušni prostor članica Alijanse, a operacije su obuhvatile i avione sa nosača aviona u Jadranskom moru. Ove baze su bile ključne za logistiku i borbene misije tokom bombardovanja, jer su omogućile brzi pristup teritorijama bivše Jugoslavije i smanjenje vremena potrebnog za izvođenje vazdušnih napada.

Španci na Kosmetu nakon bombardovanja

Nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma u junu 1999, Španija je poslala značajan kontingent trupa u sastavu KFOR-a. Španski vojnici su bili stacionirani uglavnom u zapadnom delu južne srpske pokrajine koji pripada sektoru pod italijanskom komandom.

Foto: B. Subašić

nemački kontigent KFOR-a na Kosmetu

Zanimljivo je da je Španija ostala jedna od retkih članica NATO-a koja je kasnije odbila da prizna nezavisnost Kosova (2008), primarno zbog sopstvenih unutrašnjih pitanja sa separatizmom (Katalonija i Baskija), što stvara specifičan paradoks u odnosu na njihovu ulogu u ratu 1999.

BONUS VIDEO: