Voditeljka Suzana Mančić odlučila je da napravi veliku životnu promenu, prodala je stan u centru Beograda i privremeno se preselila u svoju kuću u Velikoj Moštanici, gde boravi dok uređuje novi dom.
Vest o njenom odlasku iz gradske vreve iznenadila je mnoge, a iza ove odluke, kako sama kaže, krije se želja za mirnijim i zdravijim načinom života.
U međuvremenu, Suzana je kupila stan na Voždovcu, koji trenutno oprema i prilagođava svojim potrebama.
Foto: ATA images/M. P.
- Nisam se za stalno preselila u Veliku Moštanicu, ali ko zna - kaže kroz Suzana.
Pročitajte još
Kako ističe, iako je godinama bila vezana za život u centru, svakodnevni stres, buka i zagađenje naterali su je da preseče:
- Mislila sam da se nikada neću iseliti iz centra grada, jer mi je sve bilo na dohvat ruke. Međutim, počelo je da mi smeta zagađenje vazduha, buka i sve ono što me je ograničavalo u dotadašnjem načinu života. Odluku sam donela u trenutku. Samo sam rekla: „Deco, prodajemo stan.“ I tako je i bilo. Našli smo novu lokaciju koja je približno istog kvaliteta i kvadrature, ali sa mnogo više mira i tišine. Dok se sve ne završi i dok majstori ne odu, boravim u Moštanici. Kada je lepo vreme - uživam, a i kada nije, založim peć i bude prava idila.
Stan u Ulici kneza Miloša, u kojem je provela veliki deo života, za nju ima posebnu emotivnu vrednost:
- Tamo sam provela trećinu svog života. Dovoljno da shvatim koliko je to mesto bilo posebno, pozitivno i puno uspomena. Ali dok je čovek živ, stvara nove priče, pa mi ničega nije žao. I danas mi se desi da, kada kažem "idem kući", krenem u tom pravcu, pa samu sebe opomenem: "Mančićka, nije ti više kuća tamo." Proces selidbe, kako kaže, bio je izuzetno naporan:
- Trenutno opremam novi stan. Najteže je bilo spakovati sve stvari, napraviti selekciju i organizovati selidbu. Iako sam angažovala profesionalce, stalno si u nekoj akciji. Svaki mišić me je boleo, a od stresa nisam mogla da spavam. Preispituješ se da li si sve dobro uradio, i dok trepneš - već je svanulo. A kada su stvari stigle u novi prostor, tek je počelo raspakivanje. Još uvek nismo završili.
Podrška porodice nije izostala, a njen suprug bio je jedan od glavnih inicijatora promene:
- Moj suprug je zapravo insistirao da se preselim, da se sklonim iz centra. Govorio mi je: "Mančić, umrećeš od onog vazduha." Ja sam mu odgovarala: "Od tog vazduha niko još nije umro." Ipak, na kraju smo se složili. Došao je da vidi stan koji sam izabrala - prethodno sam mu slala snimke i fotografije - i odmah mu se dopao. Rekao je: "Pakujem kofere, dolazim." Boravak u prirodi joj prija, ali donosi i nova iskustva na koja se tek privikava:
- Zaista mi prija, ali kada iz epicentra Beograda dođeš ovde i padne mrak, ume da bude pomalo jezivo. Nismo svesni koliko su tišina i mrak jaki dok ih ne osetimo. Ipak, čovek se na sve navikne. Verujem da život u prirodi vraća čoveka sebi i zdravlju.
Jedan od izazova sa kojim se suočava jeste i nedostatak električne energije u vikendici:
- Ta ideja o solarnim sistemima postoji odavno, samo nikada nisam imala dovoljno novca za to. Nije to neka ogromna investicija, kuća je mala, nema mnogo potrošača, ali lepo je kada imaš svetlo. Do sada sam samo jednom ovde prenoćila, imala sam puno fenjera i sveća, sve sam upalila. Ali kad ti nešto padne na pod, ne vidiš jer je mrak. Tako da električnu struju ništa ne može da zameni.
(Blic)